BLOG

Gdje je svjetlo?

Našu zemlju vode političari koji nas mrze. Mi smo za njih meso od čije će prodaje sebi i svojima osigurati budućnost

6 komentar(a)
Hrvatska zastava, Foto: Shutterstock
14.05.2015. 08:16h

Često su ljudi koji me čitaju bijesni na mene. Zašto samo pišem o crnilu a ne dajem odgovor kako izaći na sunce. Svi mi znamo u čemu se davimo, svima nama treba recept kako se izvući iz blata. Ne mogu reći da i mene samu ne frustira bezizlaz u kome tapkam. Samu sebe tisuću puta dnevno pitam koliko ima smisla živjeti ovakav život u ovakvoj zemlji?

Onda sebi objašnjavam u čemu je problem. Našu zemlju vode političari koji nas mrze. Mi smo za njih meso od čije će prodaje sebi i svojima osigurati budućnost. Već mjesecima HDZ vodi. HDZ vodi zato jer je SDP skupina gadova koji su za vrijeme čitave vladavine pokazali kako im je jedini cilj krasti i obogatiti se.

Banke vladaju Hrvatskom. Guverneri su našu zemlju predali na nemilost strancima da bi sebi strpali lovu u džep, vozili se u ludim kolima, jedan od njih stanuje u kući koju mu je poklonio Todorić. Krediti su nekoliko stotina tisuća građana Hrvatske pretvorili u roblje. Umjesto da se o tome govori naši mediji rastežu lik i djelo druga Tita. Koliko je jedan od najvećih zločinaca u povijesti čovječanstva, prema najnovijim istraživanjima hrvatskih “povjesničara” spada u deset najvećih na svijetu, pobio ljudi? Koliko je Tito pobio ljudi možda jest bitno, ali je činjenica da se broj Titovih žrtava ni u ludilu ne može usporediti sa brojem žrtava koje su pobile “hrvatske banke” uz pomoć hrvatskih izdajnika.

Govori se i piše o “ustašama”, o “četnicima” o “crvenim gadovima” sve kako bi nam pažnju skrenuli sa gadova u bankama, Saboru, Vladi, Hrvatskoj narodnoj banci, predsjednice države. Dok se Hrvatska davi u gladi, boleštinama i beznađu ona, manekenka NATO pakta, odlazi u Afganistan i odatle nam majicom navučenom na prebujne grudi poručuje, “mama je in”. Zašto hrvatska predsjednica, ako već mora u Afganistanu na sebe navlačiti četiri broja preusku majicu, ne pošalje hrvatskom narodu glupu poruku na hrvatskom jeziku? Znam, reći ćete, Kolinda je benigna. Da li je Kolinda benigna samo zato jer nema nikakvih ovlasti? Ne bih se složila. Ona je NATO sluškinja i sigurno je NATO nije poslao k nama da bismo se imali čemu podrugljivo cerekati.

Uskoro će izbori. Ljudi zgađeni Esdepeom glasat će za Hadeze. Pred nama je izbor između zla i propasti. Kad čitavoj priči dodamo Crkvu koja zahvaljujući klinču sa svakom hrvatskom vladom iz naših džepova protiv naše volje izbija ogromnu lovu da bi se katolički svećenici mogli ponašati poput silovatelja u odnosu na dijete sa posebnim potrebama razumljivo je da se ogroman broj stanovnika Hrvatske hrani apaurinima, praxitenima, helexima, užadima, skakanjem sa mostova, pucanjem u glavu.

O svemu sam ovome tisuću puta pisala i razumijem vaš bijes kad me ogorčeno pitate, GDJE JE IZLAZ? Što Hrvatskoj treba? Hrvatskoj trebaju pošteni političari koji će voljeti svoj narod. Ima li takvih? Hrvatskoj trebaju svećenici koji će poput trenutačnog Pape brinuti o siromasima a ne o kupnji najnovijeg modela drumske jurilice. Hrvatskoj trebaju pošteni suci. Hrvatskoj trebaju ljudi koji će nam objasniti kako nije normalno da Sabor donosi zakone koji ljudska bića pretvaraju u robove. Hrvatskoj žestoko ne trebaju ni SDP ni HDZ ni oni treći i četvrti.

Možemo li živjeti bolje dok samo sjedimo doma i mlatimo po tipkovnici, moj slučaj, ili slijepo vjerujemo razbojnicima koji nam preko korumpiranih medija poručuju da crkavamo zato jer smo se sami za to izborili. Rasprodani smo jer smo mi to tako tražili. Ljudska sreća je kad možeš otići na posao i tamo raditi dvanaest sati da bi mogao platiti račune, sreća je kad saznaš koliko je Tito ubio ljudi, tko je četnik a tko ustaša. Ostalo ne postoji.

Trenutno, sigurna sam, za nas nema nade. Ali ja znam da u Hrvatskoj ne rastu samo lopine i zločinci. Ima ljudi dobra srca, nije Papa jedini, koji nam žele dobro. Nadam se da će se uskoro pojaviti. Rastu na Islandu, zašto ne bi i u Hrvatskoj. Netko će nam jednom reći, niste vi krivi što živite poput stoke za klanje, promijenimo Hrvatsku. Zločinci sjede u bakama, u Saboru, na sudovima, u Hadezeuu i Esdepeu, život je samo jedan, udružimo se, smaknimo ih.

Evo, mene drži na životu nada da će jednom iz grupe od nekoliko milijuna sirotana koji se muče unutar granica Hrvatske iskočiti dobri ljudi. U međuvremenu ne bismo trebali izlaziti na izbore. Između Hadezea, Esdepea i ostalih nema razlike. Bilo bi krasno kad bismo se nekako mi braća i sestre po muci mogli dogovoriti da ne glasamo ni za jedne ni za druge ni za treće. Kad budu izbori ostanimo doma. Poručimo im da nećemo sebe umlatiti uz svoju pomoć.

Jučer je moj grad Rijeku posjetila časna sestra benediktinka Teresa Forcades iz Barcelone. Ona je trenutno najveće Ljudsko Biće na svijetu. Njena je teza da se kapitalizam ne može mijenjati njega se mora razoriti. Zbog njezine vjere u Dobro radujem se što živim iako živim u odvratnoj zemlji. Odvratna zemlja? Što jednu zemlju čini gadnom? Ako je čine političari, popovi i ostali kriminalci onda je Hrvatska nakaza. Ja još uvijek vjerujem da jednu zemlju čine ljudi u kojima potreba da pobijedi pravda i istina umire posljednja.

Eto, to me drži na životu. Sanjam, rekao je onaj Martin. Sanjam. I ne mirim se s tim da se Terezin i moj san neće ostvariti.

(rudan.info)