Ideal čistog siromaštva - remake

“Radi se o proizvodu koji je u našim uslovima pokazatelj višeg kvaliteta života i luksuza i zato mi se čini vrlo logičnim i odgovornim što je Vlada opredijelila da … podigne cijenu”, (Predsjednik DPS)

Dirljivo je kad političar koji se tvrdo drži načela, kupljen glasač, pouzdan glas, počne pozivati i podupirati - u sasvim izlišnoj komunikaciji sa javnošću - logikom kao filosofskom disciplinom. Pare su, zacijelo, postale luksuz pak će i depeesovana tankovijasta rečenica dobro poslužiti u odbranu Vladine logike i razložnog ponašanja. Socijalističkom poglavaru se sve skupa “čini vrlo logičnim”. Logika se možda i sveti ponekome ali, avaj, ne pričinjava se, nego važi, i čini okosnicu smisla u ljudskim stvarima.

Naravno, “čini mu se” poskupljenje i odgovornim - priča je zaokružena. Žustar i navalentan, što ga odvajkada krasi, posegnuo je ovog puta, poput Hegela, za Logikom, bez da mu je Logika posebno izašla u susret. Stara je to i nedepees nauka. Zanago, nijesu jedno za drugo, ali buduća stoljeća - da je vječna Crna Gora - i bezbrojni rastanci su pred njima. Ipak valja ohrabriti i pozdraviti predsjednikovo napredovanje k poglavlju Logike. Uostalom, ako neće predsjednik k Logici, tadijer će ona k njemu. Ili po njega.

Elem, depees logika

Stav Vlade „da upravo u vremenu kada je došlo do pojeftinjenja na svjetskom tržištu, podigne cijenu...“ jeste domišljat - davljenik se za pjenu hvata - ali se ne može pozivati na Logiku. Iz premise pojeftinjenja ne sljeduje poskupljenje. Možda u “u našim uslovima”: kada tzv. socijalisti vode ekonomiju i vladaju logikom.

U velikom svijetu, prema kojem svakim danom u svakom pogledu napredujemo - radi se radnja, proizvodi - nafta i derivati su već dva stoljeća uslov bez koga se ne može. Kod nas međutim, struja, telefon, automobili - bez magareće i konjske zaprege - elem pogona, na dva ili sva četiri točka, zalutali su nepažnjom vladajućih nam klasa i elita. Uz važan i pošten izuzetak komunista koji se grdno istražiše putem mangupa u svojim redovima. Oni su siromasi sanjali i pjevali o traktorima, željezničkim prugama Brčko-Banovići. Imamo doduše i sad jednog Banovića, koji sa družbom esdemokrata, poje neke “državne” pjesme srčano i posvećeno, veličajući prazninu u glavama i buđelarima. Što u njihovom - i našem, ukoliko su oni naši - slučaju, ne ide jedno bez drugoga.

Revolucionarne devedesete

Naravno, bilo je devedesetih političke volje u okviru depeesa i šire, da se odmah prijeđe na magareću zapregu, obnovi i povrne kozarstvo kao ponajbolja privredna grana. Prevladali su trezveniji tonovi da se prvo odradi ekonomska pohara na unutrašnjem planu uz pomoć blokade prema Evropi i šire. Na obostrano zadovoljstvo i korist. Potom uz pomoć razvijenog zapada prijeći u fazu tranzicije i deindustrijalizacije - rasprodaju, rastur i poništenje dostignutog nivoa proizvodnih snaga i civilizacije. Put u prošlost nipošto nije lak i jednostavan kako neki misle: krivudav i neizvjestan kao i put u budućnost. Bez depeesa i esdepea ne bi ga bilo moguće ni zamisliti. I, osmisliti kao pravu stranu istorije.

Kad ono tamić vuče magarca umjesto obratno Ukratko, magarci su naša mjera: sve proizvedeno u istoriji naše suverene države, lasno je oposliti uz pomoć ove plemenite životinje i ostale tegleće marve. Koja se usljed nezahvalnosti pametno povukla pred nadirućom naoliberalnom doktrinom trgovine i usluga. Neugasla je doduše nada maragareća, da ćemo i ovakvi, koješta preskočivši, biti pozvani u svatove sa najvišeg mjesta. Svaki pošteni Crnogorac preplavljen je emocijama i jedanak se identifikuje na sam pomen naše vjekovne uzdanice, generacija smopregornog magarećeg pregalaštva gdje svaki naftni derivat bijaše suvišan i nepotreban. Bili smo i ostali poštena sirotinja. Brisel će to znati da cijeni - odobriti i pozlatiti. A onda Krivokapić sa sve depeesom može da nakrivi kapu, budući na pravoj strani istorije.

( Ratimir Vujačić )