Roman Svetozara Savića: Kada umjetnost opravda sumnje

Savićev roman prati osobu osobu koja strastveno želi da postane umjetnik

0 komentar(a)
promocija, Svetozar Savić, Foto: Savo Prelević
27.02.2015. 08:30h

Roman “Vajar“ Svetozara Savića, predstavljen je u srijedu veče u Gradskoj knjižari u Podgorici, u okviru sedmog Zimskog salona knjige - Booka 2015.

Prije nego što je prisutnima o knjizi rekao nešto više, profesor Filološkog fakulteta u Beogradu, dr Aleksandar Jerkov, zamolio je autora da pročita odlomak iz romana.

“Gospodin Savić, tiho i decentno mimo cijelog ovog kompleta za koji bi se našle i teže riječi nego što sam ih ja upotrijebio, piše svoje knjige, a meni je ovo drugo njegovo djelo sa kojima sam se saživio i koje sam proučio. Ovo je jedan zreo i dobro napisan roman, koji umije da vlada sobom i to je možda njegova najbolja osobina“, kazao je on.

“Da je gospodin Savić otvorio knjigu na nekoj drugoj stranici on bi isto tako pročitao vrlo smirene i sigurno ispisane redove, ispunjene blagom naracijom. I na jednoj ili drugoj strani vi bi mogli da prošetate kroz vrijeme od antike, kroz vizantiju, prošlost naših đedova, pa do socijalističke i postsocijalističke stvarnosti i vrijeme bi se mnglo promijenilo, ali se sigurnost i smirenost sa kojim on gradi svoj književni svijet ne bi“, zaključio je Jerkov.

On je istakao i interesantnu koincidenciju, vezanu za glavnog junaka koji nosi njegovo prezime.

“Moji su iz Bačke i znam da u Beogradu imaju tri porodice Jerkov, da u Banatu ima nekoliko Jerkova koji mi nisu rod, ali da u Bačkoj svako ko nosi to prezime mora mi biti rođak. Otvorim knjigu Savića i na prvoj strani se sapletem o glavnog junaka koji se zove Joko Jerkov. I onda pomislim 'Je li ovaj pisac normalan, zavitlava li me'? Kakav Jerkov u sred Crne Gore?“, u šali je ispričao on.

Nakon Jerkova, prisutnima se obratio i Svetozar Savić. “Teško mogu da analiziram ovaj roman i da ga svedem na životnu logiku i nešto što je samo po sebi tanana refleksija života. Tumačenje djela od strane autora, podsjeća me na mjesečara koji pokušava da prati svoje korake, a takođe je i nepotpuno, prije svega, zbog vremena u kojem se tumači“, poručio je on.