Jesmo li realni i radimo li na smirivanju strasti

Prošle su pune 24 godine od prvih višestranačkih izbora u Crnoj Gori. U te 24 godine uspjeli smo upropastiti jednu državu (SFRJ) a stvorili tri, do sada (SRJ, SCG i Crna Gora) a nameću mi se pitanja: a šta smo uspjeli promijeniti do sada u jeziku komuniciranja sa drugima? Koliko uvažavamo novonastale situacije i kako se odnosimo prema pripadnicima manjinskih naroda i kolika je etnička distanca prema njima? Zašto se i dalje koristi jezik mržnje prema novonastalim državama koje su međunarodno priznate i zašto potreba za govorom mržnje prema bilo kome, pa bio to i Hashim Thaçi, potpredsjednik vlade Kosova? I na kraju zašto potreba za protestima koji su ionako unaprijed osuđeni na propast?

Zašto sve to kada je svima nama isti cilj - Evropska unija i mir između svih naroda, posebno nas sa prostora bivše SFRJ. I sve to ne da bi zaboravili našu prošlost ili bilo čiju ličnu odgovornost, nego zbog srećnije budućnosti svakog građanina Crne Gore, Kosova, Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Albanije. Mir u regionu i dobrosusjedski odnosi, sloboda kretanja ljudi i slobodan protok roba i kapitala i uvažavanje državnika koje biraju njihovi glasači, treba da nam budu prioriteti. Pri tome ne treba zaboraviti domaći zadatak i postaviti pitanje odnosa prema manjinama u sopstvenoj državi - Crnoj Gori.

Počeo sam ovako jer u više navrata, iz dnevne štampe, čitam oko nedobrodošlice gospodina Hashima Thaçija u Crnoj Gori. Pri tome ne želim osporiti nikome lično pravo da iznese svoj stav i svoj sud, i sada i kada bude vlast (mada vjerujem da će ga tada prihvatiti kao državnika samostalne države i današnji kritičari), ali sada dozvolite i dajte za pravo institucijama sitema i državnicima Crne Gore da obavljaju svoje funkcije u skladu sa Ustavom, posebno one protokolarne.

Do ovog trenutka ne znam uopšte hoću li sresti gospodina Thaçija i ne znam o čemu će se govoriti na tim zvaničnim susretima, ali ću nastojati da ukažem na nekoliko pravnih i političkih dilema za koje javnost u Crnoj Gori, možda malo zna.

Prvo - gospodin Thaçi dolazi u službenu posjetu Crnoj Gori, gdje ga čeka prvi čovjek Vlade u Crnoj Gori, otpravnik ambasade Kosova, gospodin Srđan Sentić, po nacionalnosti Srbin.

Drugo - dolazi u samostalnu Crnu Goru, gdje su Albanci izgubili stečena izborna pitanja - posebnu izbornu jedinicu i pet poslaničkih mandata. Danas, zahvaljujući i vlasti i opoziciji u Crnoj Gori, poslanički mandat za autentičnog predstavnika Albanaca košta preko 6.000 glasova a za ostale 4.173 glasa, a za neke čak i manje od jedne hiljade. Uporedimo ovu činjenicu sa onom da na Kosovu danas manjine imaju zagarantovanih 20 poslaničkih mandata (od ukupno 120), pri čemu je Srbima zagarantovano 10.

Treće - dolazi u vrijeme kada se na Kosovu, u sredinama gdje Srbi i Crnogorci čine većinu, osnivaju nove opštine a građanima Malesije/Tuzi, to pravo se uporno odbija.

Četvrto - dolazi u vrijeme kada su u sastavu Vlade Kosova dva ministra i dva pomoćnika ministra iz redova srpske manjine a u Vladi Crne Gore, sada nema mjesta ni za jednog ministra Albanca. Ne želim da opterećujem javnost Crne Gore činjenicama podjele vlasti i strukturama iste na Kosovu, gdje nema institucije u kojoj je recimo Albanac predsjednik, a da nije pomoćnik/zamjenik Srbin i obrnuto.

Peto - dolazi u vrijeme kada zvaničnu Prištinu uslovljavaju priznavanjem crnogorske nacionalne manjine kroz ustavne izmjene, niko drugi no predsjednik države Crne Gore ili nema uspostavljanja diplomatskih odnosa na nivou ambasadora i

Šesto - dolazi u vrijeme kada svi mi upućujemo telegrame saučešća državnicima Francuske i francuskom narodu zbog terorističkog akta u Parizu, a zaboravljavamo pri tome Srebrenicu ili nedužni narod na Kosovu.

Zato, dragi političari, uradimo sve da porodicama koje su izgubile svoje najmilije ne otvorimo stare rane. Dozvolimo da mrtvi i nestali počivaju u miru, a živima damo za pravo da imaju satisfakciju na ime pretrpjelog bola i duševnih patnji, zbog pogrešne politike pojedinaca koji će kad-tad morati odgovarati, ako ne pred zemaljskim sudom onda pred onim nebeskim i učinimo sve da većina preuzme odgovornost, i pravnu i političku, za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Možda je trenutak da i mi nešto od toga saznamo i naučimo upravo od današnje Vlade Kosova.

( Vasel Sinishtaj )