IZA OGLEDALA

Vidovito sudstvo

Slijepi snajperista nikako da progleda. Inače bi vidio da je član EA (Evropske akademije) "Haber efendija" podigao javnost na noge u potrebi solidarisanja sa žrtvom. Predložio je da 4.000 sunarodnika pokupi po 1 euro i da ih potom kamionom odvezu u Viši sud u Bijelom Polju kao naknadu za duševne bolove upravniku zatvora i zatvorskom ljekaru

115 pregleda14 komentar(a)
Sudstvo
06.12.2014. 10:33h

Ljeto Gospodnje 1994. Akcija preoravanja Jugoslavije ulazi u odlučnu fazu.

Kasapi razdvajaju, ono što su hirurzi s mukom sastavljali. Sveopšte otkrivanje "neprijatelja" postaje dnevna obaveza i nacionalni sport. Budni i patriotski motivisani udarnici i "čuvari nebeskog poretka" svoju budnost dokazuju svakodnevno hapšenjem "neprijatelja" naše jadne i napaćene zemlje.

Mjesto dešavanja: Bijelo Polje - sandžačka zabit, poznata po Ristu Ratkoviću i Radovanu Karadžiću, dobitniku nagrade "Ratkovićevih književnih susreta" i autoru antologijskih pjesničkih stihova "Siđimo u gradove da bijemo gadove".

Lokalna mahaluša, lokalpatriotski naoštrena, proklinje književnika (Dina Burdžovića ) koji ovu čaršiju nazva "moralnom kanalizacijom", tvrdeći da to nije tačno i da je njegov grad mjesto gdje se ljubi istina, pravda i moral. Da bi to i praktično dokazao čita vijest iz dnevne štampe "...Viši tužilac Milan Radović podigao je pred Višim sudom u Bijelom Polju 27. jula 1994. godine optužnicu protiv Rasima Šahmana, Erdžana Fetahovića, Omera Omerovića, Mevludina Kasumovića, Rifata Veskovića, Haruna Hadžića, Hakije Muratovića, Isata Skenderovića, Umera Hadžića, Šefketa Brkovića, Avda Ciguljina, Rizaha Burnazovića, Sabaheta Spahića, Ibrahima Čikića, Esada Omerovića, Huseina Smakića, Dževada Begovića, Seada Bibuljice, Seada Pućurice, Senada Pućurice i Šefćeta Bošnjaka. Oni su optuženi da su od aprila 1991. do januara 1994.

„u Rožajama, Bijelom Polju, Pljevljima i drugim mjestima u cilju da, upotrebom sile i protivustavnim putem, od dijela teritorije Savezne Republike Jugoslavije stvore samostalnu državu tzv. „Sandžak”, koji čine područja opština: Plav, Rožaje, Berane, Andrijevica, Bijelo Polje, Pljevlja, Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj, pripremali izvršenje krivičnog djela ugrožavanje teritorijalne cjeline iz čl. 116. st. 1. KZ SR Jugoslavije, na način što su, izvršavajući odluke ilegalnog tzv. ‘muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka’, sa sjedištem u Novom Pazaru i naloge predsjednika vijeća Sulejmana Ugljanina, formirali resor sigurnosti za teritoriju gradova ‘Sandžaka’ koji pripadaju Republici Crnoj Gori, kao glavni štab, i resore sigurnosti po gradovima i mjesnim zajednicama i postavljali šefove resora sigurnosti, sačinjavali ratne i druge planove, formirali i naoružavali vojne, policijske i druge formacije i jedinice, ogranizovali odabiranje i upućivanje na vojnu obuku u Tursku armiju većeg broja lica muslimanske nacionalnosti i organizovano odlazili na vojnu obuku, radi pripremanja stvaranja oficirskog kadra i vojske buduće države, organizovali specijalne naoružane jedinice radi napada na važne objekte i planirali izvođenje raznih diverzija i drugih nasilnih akcija i ilegalno nabavljali, prodavali i držali veće količine oružja, municije i eksplozivnih materijala čije nabavljanje i držanje građanima nije dozvoljeno”.

Ibrahim Čikić optužen je da je „kao član sigurnosti Bijelog Polja i komandir Vojne jedinice mjesne zajednice „Grad - Bijelo Polje”, izvršavajući naloge okr. Šahman Refika, šefa resora sigurnosti Bijelo Polje, kome je bio direktno odgovoran, učestvovao u odabiranju članova resora sigurnosti, pa je odabrao za člana Karalić Esada, formirao vojnu jedinicu za gradsko područje opštine Bijelo Polje..." Neprijatelj je "otkriven", uhapšen i zatvoren. Ostala je samo jedna "sitnica". Dokazati "krivicu" i poslati ih na robiju. Pošto su u pitanju "Turci" krivica se podrazumijeva, ali ipak nije zgoreg probati dejstvo elektrošokova, lažnog strijeljanja, podmetnutih svjedočenja, mučenja i ponižavanja. Posebno zbog toga što se među uhapšenima ne nalaze samo "politički slijepci " već i ljudi koji bukvalno ne vide.

A jednom od njih je tužilaštvo namijenilo ulogu snajperiste (Ibrahim Čikić) i pored toga što su ljekarski nalazi ukazivali da se radi o osobi sa drastičnim oštećenjem vida. Farsa od suđenja u "besudnoj zemlji". Šta se tu ima sumnjati kada je nacionalna RTCG, miljenica nacionalnog sudstva, auditorijumu kao ključni "dokaz" subverzivne djelatnosti pokazala novine Monitor, poznato glasilo naših "neprijatelja".

No i to prođe, Dejton dođe. Pustiše ih. Uz obavezu da ne pričaju i da ćute. No, ne bi tako. Neki progovoriše. O mučiteljima, dželatima... o svima nama. O stranci kojoj su pripadali (SDA) koja se u međuvremenu transformisala u (ČON- "Čaj od nane" - niti škodi, niti odmaže). Prvo izdanje pojavilo se 2008. Malo je ko mogao pročitati knjigu Gdje sunce ne grije a da ne pusti suzu ili bar osjeti blagu nelagodu što je živio u " besudnoj zemlji". No, svoja sjećanja objaviše i drugi: Novak Kilibarda, Blažo Orlandić, Veseljko Koprivica, Momir Bulatović, Branko Kostić, Vladimir Keković, Hakija Muratović, Jevrem Brković. Svi s ambicijom da budu svjedoci nesreće devedesetih. I niko od njih nije štedio one " druge". Sve sa nadom da će istorija dati konačan sud o tom vremenu.

Ali njih niko ne tuži za "duševne bolove ". A imali su za što? Posebno oni iz Momirove knjige. Tużžiše samo Ibra. Mučitelji se prepoznali. Troškove retuširanja istorije, sud procijeni na 4.000 eura ili 25,8 Ibrovih invalidskih penzija.

Slijepi snajperista nikako da progleda. Inače bi vidio da je član EA (Evropske akademije) "Haber efendija" podigao javnost na noge u potrebi solidarisanja sa žrtvom. Predložio je da 4.000 sunarodnika pokupi po 1 euro i da ih potom kamionom odvezu u Viši sud u Bijelom Polju kao naknadu za duševne bolove upravniku zatvora i zatvorskom ljekaru.

"Komitet za etiku", na čijem čelu je ministar za (ne)ljudska prava kao i predsjednik "Odbora za bezbjednost bivših robijaša", iako pripadnici druge nacije, uputili su oštar protest VDT, navodeći da je "presuda suda ruganje zdravom razumu". Članica vladajuće koalicije ČON (Čaj od nane) je braneći svoje izvorne tradicije i prikazujući se kao stranka kontinuiteta i odlučni zaštitnik manjinskog naroda, osnovala "Odbor za obilježavanje 50. godišnjice akcije 'Lim' (2044) i 120 godišnjice "zločina u Šahovićima".

Konstitutivna sjednica Odbora je zakazana za jul 2043. i njome će predsjedavati preživjeli članovi SDA, koji su se "udomili" tako što su na vrijeme prešli u ČON. Skup će se održati u "Muzeju besčašća" koji će biti otvoren na stogodišnjicu početka rada bjelopoljskog zatvora u zgradi koju je napravio njemački okupator. U međuvremenu, Komitet za “deratizaciju istorije" je otkrio i spalio sve primjerke knjige Gdje sunce ne grije. Da se radilo o važnoj državnoj akciji govori podatak da je u kultnoj emisiji "Minut, dva", odmah poslije vijesti o vaskrsavanju Gebelsa, objavljena i ova vijest. Istorija se ne može napisati, ona se piše.