Zukorlić: IZ dijele crnogorska vlast i policija, a ne ja

"Tačno je, smetao mi crnogorski referendum, jer je granica između Crne Gore i Srbije prošla kroz srce mog sandžačko-bošnjačkog tkiva"

112 pregleda54 komentar(a)
ZUKORLIĆ, Foto: Facebook
30.10.2014. 13:36h

Iako je, zbog otvaranja škole Kurana i vjerskog obdaništa u Rožajama reis Rifat Fejzić sandžačkog muftiju optužio da svojim "fašističkim djelovanjem" pokušava da podijeli IZ sa sjedištem u Podgorici, Muamer Zukorlić siguran je da ni jednim gestom niti izjavom nije Muslimane u Crnoj Gori niti je, kako to tvrdi predsjednik Vujanović, izašao iz domena svojih nadležnosti.

“Ukoliko Crna Gora poštuje princip odvojenosti države i vjere, ukoliko poštuje autonomnost Islamske zajednice i princip ravnopravnosti crkava i vjerskih zajednica, onda Bošnjaci sa državom Crnom Gorom nemaju nikakav problem”, kaže Muamer Zukorlić u intervjuu sarajevskom nedjeljniku DANI.

“Ono što je ovih dana izašlo na površinu posljedica je svojevrsne konfuzije nastale nakon raspada jedinstvene IZ Jugoslavije koja se, poslije disolucije SFRJ, podijelila na više islamskih zajednica; među njima, i na IZ na području Sandžaka (obuhvata prostor i Crne Gore i Srbije) koja je 30. oktobra 1993. osnovala svoj Sabor i svoj sandžački Mešihat, što je priznato aktom koji su 1994. u Istambulu postpisali predstavnici svih IZ iz Jugoslavije. U tom smislu, ne postoji niti jedan razlog osporavanja ni legaliteta ni legitimiteta IZ na cijelom području Sandžaka”.

Ali neki problem očito postoji.

Evo o čemu je riječ! Nakon zaustavljanja rata u Bosni i Hercegovini, sandžačka IZ ponovo se uvezala u uniju islamskih zajednica sa sjedištem u Sarajevu, što je potvrđeno Ustavom IZ iz 1998, čiji prvi član kaže da je, kao istorijski teritorij, Sandžak u svoji cjelini sastavni dio IZ u BiH. Kao posljedicu ovog procesa danas imamo svojevrsno administrativno preklapanje za područje južnog Sandžaka, tj. za dio koji se nalazi u Crnoj Gori. E, sada, IZ sa sjedištem u Podgorici nikada se nije odrekla tog dijela južnog Sandžaka, iako su, još 1993, neki njeni djelovi pristupili IZ Sandžaka.

U međuvremenu, zahvaljujući pritiscima političke, policijske i obavještajne prirode, 1994. pojedini lokalni odbori IZ sa sjedištem u Podgorici krenuli su da ili zamrzavaju odnose sa Mešihatom ili da donose odluke koje su predstavljale korak unazad i nisu imale nikakvo pravno dejstvo. Ne želeći da dolivamo ulje na vatru, Mešihat IZ Sandžaka izbjegavao je da insistira na administrativnoj nadležnosti, iako je u ranijim razgovorima sa predstavnicima IZ u Podgorici dobijao uvjerenja da i oni žele da budu dio IZ u BiH sa sjedištem u Sarajevu. Prije nekoliko mjeseci, oni su čak potvrdili tu svoju želju…

Kako su je potvrdili?

U dva svoja akta, od kojih u jednom gospodin Rifat Fejzić zahtijeva da se otvori pitanje integracije IZ u Crnoj Gori sa IZ u BiH. Što su za nas bile radosne vijesti. Odjednom, stvar se promijenila, nakon čega je sandžačko muftijstvo u Rožajama krenulo sa edukacijsko-vjerskim projektom otvaranja škole Kur’ana časnoga, kao i vjerskog dječijeg vrtića u formi igraone.

Što se nije dopalo reisu Fejzicu, koji vas je nazvao – fašistom. Ali, da li svojim djelovanjem na prostoru Rožaja zista pokušavate da podijelite IZ u Crnoj Gori, i to na isti onaj način na koji je svojevremeno vlast Vojislava Koštunice podijelila IZ Sandžaka, zbog čega ste se s pravom ljutili?

Ne, taman posla! Ako ste me pažljivo slušali, razumjećete da IZ ne dijelim ja, nego onaj ko je 1995. na Ribarevini zaustavljao naše sabornike da iz Bijelog Polja dođu na Sabor u Novi Pazar.

Ko?

Crnogorska vlast i policija. Prema tome, nastojeći da spriječimo administrativnu dvojnost, nijesmo ulazili u džamije, nijesmo ih gradili, nijesmo postavljali ili osporavali imame… Riječju, nijesmo radili ništa paralelno. Umjesto toga, budući da u Rožajama tako nešto nije postojalo, osnovali smo vrtić i školu Kurana.

I, šta onda hoće gospodin Fejzić? Zašto se ljuti? Ako bih pokušao da odgovorim na to pitanje, mogao bih reći da gospodin Fejzić to čini zato što je tipičan predstavnik komunističkog vremena u kome je IZ imala poltronski odnos prema vlasti; njen cilj je bio da, umjesto vjeri i vjernicima, udovoljava vladajućim političarima i državi.

Šta je vaš cilj?

E, u tome je suštinska koncepcijska razlika! Naime, zalažem se za to da IZ poštuje i primijeni ono što piše u ustavima država u kojima djelujemo, što znači da poštuje činjenicu da smo autonomni od države, da smo formirani da prije svega zastupamo interese islama i muslimana i da u odnosu na državu preuzimamo odgovornost cjelokupnog vjersko-edukativnog procesa koji nipošto ne smije da ugrozi državnu stabilnost, bezbjednost, interese i tako dalje.

Ugrožavate li ih svojim djelovanjem, šta mislite?

Bože sačuvaj! Upravo obrnuto: gospodin Fejzić prizvodi probleme koji, i psihološki i karakterno, proizlaze iz vjerskog koncepta koji zastupa. Jer kada čovjek jednom pristine na poltronstvo, gubeći i stav i principe, sebe neminovno dovodi u poziciju da jedno obećava Crnoj Gori, drugo Sarajevu, treće Turcima koje još uvjerava u to da su mu protektor.

Pored toga, razlog Fejzićeve nervoze i nezadovoljstva je sve veća popularnost hafiza Abdurahmana Kujevića koga je, kao hodajuću biblioteku i najobrazovanijeg čovjeka iz oblasti islamskih nauka među muslimanima u Crnoj Gori, Mešihat imenovao za učitelja u edukativno-vjerskim centrima o kojima sam govorio. Priučenom i slabo obrazovanom gospodinu Fejziću dodatni problem predstavlja i činjenica da hafiz Kujević svoju popularnost i autoritet ne gradi samo na vlastitoj učenosti, nego i na činjenica da ne pristaje biti poltrončić bilo kome.

Čak ni vama?

Šta vam pada na pamet?! Budući da nikada nijesam pristao na to da budem bilo čiji poltron, za svoje saradnike biram slobodne ljude koji imaju stav. Abduramhan Kujević jeste moj pomoćnik, ali i čovjek koga nikada niko nije mogao natjerati da radi nešto u šta ne vjeruje.

Gospodin Fejzić je, kažete, poltron vlasti, priučen, neobrazovan… Kada ste to tačno otkrili, budući da ste, kako sami kažete, sa njim dobro sarađivali do prije tri, četiri mjeseca?

Ma, sarađivao sam ja sa raznima, i gorima od Fejzića. Pokušavajući na sve načine da izbjegnem sukob, ćutao sam, kažem, na mnoge stvari koje mi se nisu sviđale. Međutim, kada neko do te mjere izgubi samokontrolu i krene da vas vrijeđa i naziva fašistom, onda… Pritom, gospodin Fejzić, siguran sam, ni sam ne zna šta taj pojam zapravo znači. Da zna, shvatio bi da nema nikakvog logičkog osnova da takvu vrstu uvrede uputi mojoj zajednici, mom narodu i meni. Tim prije što su Bošnjaci jedini narod u Evropi koji nije imao organizovani fašizam. Što je i normalno, budući da čovjek koji ima i kap vjere u svom srcu ne može biti fašista.

Dobro, da li reis Fejzić i crnogorski predsjednik Filip Vujanović stvari posmatraju realno kada kažu da svojim djelovanjem ugrožavate teritorijalni princip djelovanja IZ?

Gdje je uspostavljen taj princip? Nigdje! Neka oproste gospoda Fejzić i Vujanović, ali upravo ta vrsta “argumenata” potvrđuje ono što sam već rekao: cilj IZ sa sjedištem u Podgorici je da, umjesto vjere i vjernika, servisira interese politike i države u kojoj se nalazi. Jer, u Sandžaku su vjernici jedan narod koji je presjekla ta neprirodna granica…

Koja neprirodna granica?

Granica između Crne Gore i Srbije koja je prošla kroz kuće, kroz avlije, kroz livade, kroz porodice, kroz vjeru…

To citirate “argumente” velikosrpskih nacionalista i Vojislava Koštunice protiv crnogorske državne samostalnosti ili…

Nije me briga čiji su to argumenti, budući da bih bio suicidan kada bih Crnu Goru volio više od mog Sandžaka. Tačno je, smetao mi crnogorski referendum, jer je granica između Crne Gore i Srbije prošla kroz srce mog sandžačko-bošnjačkog tkiva.