Politika jednog djeteta je donijela decenije abortusa i čedomorstava

„Volio bih da sam imao brata ili sestru. Bio bih manje usamljen dok sam odrastao... kad vam roditelji ostaraju, dobro je imati braću ili sestre kako biste sa njima podijelili odgovornost“

54 pregleda0 komentar(a)
Kineskinja u šestom mjesecu trudnoće sa prvom bebom, Foto: Reuters
07.10.2014. 06:16h

Lideri kineske Komunističke partije hvale svoju politiku jednog djeteta zbog toga što je spriječili da broj stanovnika izmakne kontroli, međutim kritičari kažu da je ta politika zapravo kriva za decenije prisilnih abortusa, čedomorstava i trgovine djecom.

Kina, zemlja sa najvećim brojem stanovnika sa skoro 1,4 milijarde, tvrdi da je ovom politikom spriječeno 400 miliona porođaja od 1980, zahvaljujući čemu su sačuvani resursi hrane i porodice su se izvukle iz siromaštva. Kritičari sa druge strane tvrde da je stvorena generacija razmaženih derišta i da je pojačana kulturalna sklonost za rađanje muških nasljednika koji će kako se vjeruje bolje brinuti o roditeljima kada ostaraju - ukoliko parovi smiju da imaju samo jedno dijete, onda mnogi žele da se postaraju da to bude dječak.

Parovi koji prekrše pravilo o jednom djetetu moraju da plate kaznu, a u nekim slučajevima su primorani i na abortus. Kina je u januaru kaznila priznatog reditelja Žang Jimoa sa 1,24 miliona dolara zbog toga što ima troje djece. Međutim, krajem prošle godine, Kina je promijenila stav i saopštila da će dozvoliti milionima porodica da imaju dvoje djece, u okviru plana da se podigne stopa rađanja i olakša finansijski teret ostarjeloj populaciji. Po starim pravilima, gradskim parovima je dozvoljeno da imaju drugo dijete ukoliko oba roditelja nemaju braće i sestara, a seoskim parovima je drugo dijete dozvoljeno ukoliko je prvo djevojčica.

Međutim sada gradski parovi mogu imati dvoje djece ukoliko je samo jedno od njih jedino dijete.

Uvijek postoje izuzeci, uključujući i opuštenija pravila za etničke manjine.

Odrastanje kao jedinog dijeteta nosi dodatni pritisak da se ispune očekivanja roditelja, a da se ne pominje pritisak od baba i djedova koji imaju samo jedno unuče.

Žang Boven, rođen 1985. godine kaže da život u Kini danas nosi dvostruki stres - kao jedino dijete, on je sam odgovoran za dobrobit svoje supruge i djeteta, kao i za dobobit svojih roditelja.

„Volio bih da sam imao brata ili sestru“, kazao je on za Rojters. „Bio bih manje usamljen dok sam odrastao... kad vam roditelji ostaraju, dobro je imati braću ili sestre kako biste sa njima podijelili odgovornost“.

Dok je reporter Rojtersa snimao fotografije djece i njihovih roditelja, neka su bila veoma stidljiva kao da nijesu navikli na društvo, dok su druga odmah zauzimala određene poze, kao da su navikli da se namještaju pred kamerama. Jedno dijete rođeno 2008. spontano je počelo da pravi kung fu pokrete.

„Ne želim da imam stariju ili mlađu braću i sestre, jer ne želim da poremete sve u kući“, kazao je on.

Jedna djevojčica, rođena 2009, sve igračke je stavila u dnevnu sobu, dominirajući porodičnim prostorom. Na pitanje da li bi željela brata ili sestru, kazala je: „Ne, onda bi majka stalno njih mazila“.

Mnogi eksperti kažu da je Kini hitno potreban bejbi bum kako bi obnovili radnu snagu i rasteretili ionako ostarjelu populaciju.

Radno sposobno stanovništvo je smanjeno za skoro šest miliona u proteklih dvije godine na 920 miliona. U međuvremenu predviđa se da će starija kineska populacija do 2030. dostići 360 miliona, znatno više u odnosu na današnjih 200 miliona.

Međutim, čak i uz promjenu pravila, porodični savjetnici kažu da je parovima život u gradu previše skup da bi izdržavali drugo dijete.