DPS poštenje i Država

“Lider DPS je… izjavio da je ubijeđen kako je Mugoša povlačio poteze koji su po Ustavu i zakonu, navodeći da se ne mogu produkovati sumnje na osnovu medijskih napisa.” (Vijesti 22.09.)

U Crnoj Gori jedino “medijski napisi proizvode sumnje” u društvenu opravdanost i cjelishodnost bogaćenja indepedent poglavara i činovnika. Ne bi mediji brinuli što doglavnici oglodaše državu, samo da su pod partijskom stegom i redovnom patriotskom rentom. Nego se povazdan sjekiraju kako da namaknu platu.

Ostali, zaduženi za zdravlje i održivost društvenog organizma - slatko dremuckaju i tvrdo spavaju. Namireni, redovna plata, topli obrok, regres… akademicima, obaška, dodatak 1.000 eurića mjesečno. Zanago, poštena inteligencija i državni činovnici uposleni su na zaštiti lika, djela i imovine svojih rukovodilaca i poslodavaca. Naravno, DPS vođa na državotvornom poslu nije sklon da prašta onima koji državu doživljavaju na znanstven, jasan i razgovijetan - hegelovski iliti evropski način: kao noseći stub i pozni plod civilizacije i uljuđenog života, vladavinu zakona (nikako partije ili pojedinca, etničkog razlomka, nahijskih ideologa, inostranog kapitala…), uređen sustav gdje se ni najgrlatijim patriotama i recitatorima ne gleda kroz prste. I ’dje se naposljetku, nikome ne isplati biti nepošten.

Narod, u prošlosti obezdržavljen i bez depeesa - u onom mračnom predgrađanskom stanju - ali jednako protivan štetočinama i bezakonju govorio je: “Ni po babu ni po stričevima, već po pravdi Boga istinitoga”. Otad se Bog nešto ućutao i povukao iz javnog diskursa - pametniji popušta - pak je ustupio ovaj koliko nužan i neophodan, toliko nezahvalan i osjetljiv posao modernoj građanskoj državi. Pomenuti G.V.F. Hegel (1770-1831) je zorno pojasnio o čemu se tu radi.

Nezavisni independentisti

Depeesovci, međutim, i poštena inteligencija, dali su svoj prilog državotvornoj misli. Najviši evropski umovi minulih stoljeća nijesu se sjetili: za državu su najvažniji korumpirani i umreženi glasači. DPS se ponosi: ”imamo državu”. Ono što državu čini državom velikodušno su ostavili za daleko neko pokoljenje. Depeesovo desno krilo se, pride, ingeniozno dosjetilo mehkih suglasnika kao kamena temeljca i ključnog doprinosa državnoj konstituciji i državotvornoj svijesti. Tu je i vođa koji je preuzeo božije atribute: na početku i naposljetku stoji njegova riječ. Država postade retorički ukras i izvorište poezije. Utočište sigurnih glasača.

Da li će socijaldemokrati umoliti demosocijaliste da učine štogod protiv sebe i svoga samovlašća. Slijedi uzbudljiva patriotska predstava - bez podvriskivanja i pucanja - čemu se dokoni građani zacijelo nadaju. Nota bene, režija i izvedba - sve go i iskusan domoljub - NATO integrator. Biće veselo, ma non troppo: kako se DPS evroatlantskom snagom vadi iz korupcije vukući sam sebe za perčin. Uz svesrdno sokoljenje esdepea: okanite se bar Mugija, pa živite ka’ i do sad što ste. Uprkos skromnosti, za očekivati je da ovi drugi, na vrhuncu igrokaza, principijelno i srceparajuće istupe iz koalicije; da bi ju potlje sa još više žara obnovili. Užele se, državotvorci, jedni drugijeh.

Vođa über alles

Naravno, Vođa je tu da nas vodi snagom svoje riječi i preko nečistoće, neistina i bezakonja. Davno se je obećao i zakleo mladosti i poštenju. Kad takav, nađe za shodno i naglasi da je “ubijeđen kako je Mugoša… po Ustavu i zakonu”, tadijer pravosuđe nema da zucne kamoli da se lati posla. Noseći stubovi države, sa čelnicima - sve odanim članovima partije - nemaju šta dodati ili primijetiti. Ćute, ne ćute se pozvanim. Vođino poštenje je na vlasti. Čemu da ”produkuju sumnje”?

Kad lider izjavi da je u nešto “ubijeđen”, to većma govori o njemu, njegovoj optici, pogledima, moralu, shvatanju države nego o samoj stvari i njenoj istini. U mjeri u kojoj se država preobrazila u jalov, poslušnički aparat, propada njena suština, snaga integracije, sposobnost da probudi građanski smisao i brigu za njeno dostojanstvo.

( Ratimir Vujačić )