Alpinista Milan Radović: Građani Starog privilegovani postojanjem park šume na Ćemovskom
Mještani podgoričkog naselja Stari aerodrom su privilegovani postojanjem park šume na Ćemovskom polju, ali je pitanje koliko je njih svjesno te privilegije, rekao je Milan Radović, generalni sekretar Visokogoraca Crne Gore i jedan od najuspješnijih crnogorskih alpinista za stranicu Cemovsko.wordpress.com.
Na spisku Radovićevih osvojenih vrhova su najviši vrhovi Evrope, Južne Amerike, prvi je alpinista iz Crne Gore koji se ispeo na vrh viši od 8.000 metara. Za takve napore, on mora biti stalno u kondiciji, koju pored ostalih mjesta, održava i u parku na Ćemovskom polju.
“Prije dvije godine sam doselio na Stari Aerodrom. Ispred moje zgrade, zahvaljujući jednom susjedu, nalazi se najljepši parkić u naselju i najljepše dvorište neke zgrade u Podgorici, ‘Aerodromska oaza’ koju, često, posjećuju novinari i pišu ili pričaju o njoj. Na žalost, samo naselje se ne može pohvaliti zelenim površinama. Novi kvartovi zgrada sa stotinama stanova su bukvalno bez ijednog drveta…”, kaže on.
Da bi ostao u kondiciji, Radović svakodnevno trči, vozi biciklo…
“Sve svoje slobodno vrijeme provodim na planini i u prirodi. Ali, nastojim da i od vremena koje provodim u gradu nekako otkinem i provedem ga u prirodi. Tako sam otkrio park šumu na Ćemovkom polju. Bez buke, gužve, na čistom vazduhu, svakog jutra istrčim deset kilometara. Nakon što sam godinama trčao asfaltnom stazom, trenirati na zemljanoj ili šljunkovitoj podlozi, među zelenim borovima Ćemovskog polja, pravo je zadovoljstvo. Građani Starog aerodroma su privilegovani postojanjem park šume na Ćemovskom polju. Pitanje je koliko je građana svjesno te privilegije”, rekao je on.
Na žalost, dodaje Milan, kao što sve u našem društvu i životnom okruženju ima i onu drugu, tamnu stranu, tako i ovaj kutak prirode na obodu grada ima svoju lošu stranu.
“A ta loša strana smo mi, odnosno neki od nas, posjetilaca ovog parka. Ljudi mogu da unaprijede ono što je priroda podarila, kao što rade u Austriji, Švajcarskoj, Sloveniji, ali mogu i da devastiraju, čemu smo mi skloni i u čemu smo nenadmašni. Kada ujutro vidite nove gomilice smeća, istovareni namještaj ili šut i kada na stazi morate preskakati plastični ili gumeni otpad, onda te slike izazivaju tužan i ružan osjećaj“.
Zašto smo mi na dnu civilizacijske ljestvice kada je kultura življenja u pitanju i naš životni prostor i šta nas može preobratiti, pitanje je za neki naučni skup, kaže crnogorski alpinista.
“Ono što svi, pojedinačno možemo uraditi je da se pobrinemo za neko malo parče prostora u kome provodimo svoje vrijeme”, rekao je on.
Prema riječima Radovića, svako od nas može i da apeluje na državu kojoj smo povjerili mehanizme utvrđivanja pravila i kazni za nepoštovanje pravila, da te mehanizme iskoristi kako bi nam životni prostor bio po mjeri života u saglasju sa prirodom.
“Ja ću, i dalje, svakog jutra ili večeri dolaziti na Ćemovsko polje, sanjajući i zamišljajući da trčim onim prostorima i onom prirodom kojom sam trčao mnogobrojne kroseve, takmičeći se na dugim prugama u besprekorno očuvanom prirodnom ambijentu slovenačkih gora. Možda se, jednog jutra, probudim sa takvom slikom, tu, nadomak naselja u kom živim, na Ćemovskom polju ravnom…”, naveo je on za stranicu posvećenu Ćemovskom polju.
( Vijesti online )