Kontrastav

Pismo generalu

Svim velikim silama, a pogotovo SAD, jasna je Makinderova tvrdnja da onaj ko vlada Istokom Evrope vlada “srcem svijeta” (Mala Azija, Bliski Istok)

8 komentar(a)
Mapa, istok, Foto: Shutterstock
19.07.2014. 08:51h

Povodom teksta “Crnogorsko-srpske prevare”, autora Blagoja Grahovca, Vijesti, 03.07.2014.

Poštovani generale Grahovac,

Raduje me što ste tekst Crnogorsko-srpske prevare krenuli od perfektno postavljenih aksioma koji daju odgovor na pitanje kako se mudro, pragmatički savršeno, geopolitički orijentisati. U saglasnosti sam sa Vama kada kažete da se mora moći otkriti kojim smjerom idu geopolitički procesi; pridružiti se tim procesima; izbjegavati maticu tih procesa, a iste slijediti iz njihove zavjetrine.

Međutim, krenuti od ovih aksioma i doći do stava da je smjer geopolitičkog procesa Zapad-Istok nezaustavljiv, govori o pogrešnoj percepciji sadašnjice i anticipacije budućnosti. Naime, generale, tačno je da je vektor globalizacije usmjeren od Zapada ka Istoku. Ali, potrebno je odgovoriti, zašto i dokle?

Prvo, svim velikim silama, a pogotovo SAD, koje su personifikacija za Zapad, jasna je Makinderova tvrdnja da onaj ko vlada Istokom Evrope vlada “srcem svijeta” (Mala Azija, Bliski Istok). Drugo, upravo na tom prostoru su najveće rezerve prirodnih energenata, kao i novca uopšte. Iz tog razloga vektor se kreće u navedenom smjeru. Ali, vektor se negdje krivi. Gotovo lomi... Prije svega, imate pojavu pokušaja “demokratizacije“ Sirije, a zatim i problem Ukrajine. Naravno, svima je jasno da je “demokratizacija“ samo izgovor za okupiranje onih država čiji lideri predstavljaju smetnju geopolitičkim ambicijama zapadnih sila. Noam Čomski je te procese fantastično nazvao “mesijanska misija“.

Posljednja “mesijanska misija” trebalo je da bude izvršena u Iranu, drugoj državi u svijetu po proizvodnji prirodnog gasa. Da bi se ova šiitska država “demokratizovala”, nužno se mora “demokratizovati” Sirija. Zauzeti Iran, za SAD bi značilo kontrolu cjelokupnog prostora, kojeg smo nazvali “srcem svijeta“, budući da u tom dijelu postoje države saveznice SAD.

Ali, KGB funkcioner, naučivši službovanjem šta se stvarno krije iza “mesijanske misije“, stopirao je kretanje po vektoru o kom govorimo. Naravno, čovjek umije da (s)hvata procese. Jer, ih posmatra u zavisnosti od interesa sopstvenog društva. On nije interes vidio u Egiptu, Maroku, Alžiru, Libiji... Nije ga vidio ni na Kosovu. Štaviše, Kosovo mu je poslužilo kao moneta za potkusurivanje. Krim je eklatantan primjer. Čovjek aneksirao Krim i našao opravdanje u nezavisnosti Kosova. Ali, uvidio je da eventualni pad Sirije znači i pad ruskog uticaja. Šta je dalje Zapad uradio? Napao direktnije! Naime, “ukrajinska kriza“ jeste pokušaj zapadnih sila da onemoćaju “putinovsku“ Rusiju. Korumpirani Janukovič, okrenuvši se, isključivo zbog interesa, Rusiji, svrgnut je sa vlasti. Sada Ukrajinom vlada druga korumpirana elita, a ukrajinski narod plaća igre centara moći. Preciznije, Putin je jasno znao da bi eventualna NATOizacija Ukrajine ugrozila cjelokupni bezbjednosni sistem Rusije i time u potpunosti dezavuisala Rusiju sa geopolitičke scene. Samim tim, Putin je skupo, ali i svjesno, platio aneksiju Krima. Potvrde ovog stava radi, ističem: 1 euro prije aneksije koštao je 40RUB, nakon aneksije 49RUB. Ko i površno poznaje ekonomsku nauku, zna šta ovo znači. Realno, generale, da razmotrimo stvari: Naziv knjige slavnog A. Solženjicina Rusija u provaliji, najbolji je pokazatelj stanja demokratske gorbačovsko-jeljcinovske Rusije. Putin je iz te provalije (htjeli ili ne da priznate) podigao Rusiju, oporezovao tajkune, svoje drugove iz KGB, a mnoge od njih protjerao kod nas. Nadalje, ojačavši svoju zemlju, Putin je proglasio nešto što se zove “jesen unipolarizma”. Sada mu se spočitava da je diktator i da je od Rusije napravio nedemokratsku tvorevinu. Ajd', generale, da se zapitamo: zašto bi Rusija uopšte i trebalo da bude demokratska država? Da li je moguće da ona to i bude? Ako se pozovemo na oca politike, Arisotela, naučićemo da je demokratija nezamisliva u državama koje imaju kvantitativno mali i kvantitativno ogroman broj ljudi. Odgovori nam se na postavljena pitanja sami nude.

Što se tiče naše elite, u dobrom dijelu bih se sa Vama složio. Međutim, kada govorite o Dragoljubu Mihailoviću i Slobodanu Miloševiću treba istaći da su oni udžbenički primjer kako se postaje žrtveno jagnje velikih sila. Prvi je predugo čekao Britance (zavjetrina ga je koštala), koji su od Teherana do Jalte ugovorili kako urediti Jugoslaviju. Drugi, bankar iz Vašingtona, poslat je od strane SAD da razbije onu ideologiju protiv koje se prvi borio. Od čovjeka, koji je predstavljan kao faktor mira i stabilnosti, došli smo do predstave o čovjeku koji sije zlo. Zar nije ista sudbina, generale, zadesila i Sadama Huseina? Dok je vodio rat sa Iranom, Regan i administracija su mu bili najveća podrška. Tada su hiljade mrtvih Kurda bili tabu tema. Znamo dalje kako se sve odigralo.

Na kraju, generale, postavili ste par sjajnih pitanja, pravih da se pređe preko sve naivnosti o geopolitici. Zašto institucije međunarodne zajednice i SAD tolerišu toliku moć vladanja autoritarne DPS na čelu sa Đukanovićem?

Generale, jasno je da je demokratija najveća mantra koja nam se servira. Da je Zapadu stalo do demokratije, Đukanovića ne bi bilo na političkoj sceni CG već odavno. Oni vrlo dobro znaju kolika je njegova moć (po)slušanja. Ništa manja nego Vučićeva. Moto vođenja geopolitike velikih sila prema manjim država jeste sljedeći: “Zadužimo ih onoliko koliko im država vrijedi i postavite korumpirane na vlast“! Poslije je sve lako... Uzmite javne dugove država koje su se integrisale u poslednjih 15 god. u NATO, sve će Vam biti jasno!

I, razmotrite još jedan geopolitički aksiom - kada svijetom vlada unipolarizam, vojna neutralnost je marginalna stvar!