Nepoznati Frojd: Čitav život između nauke i umjetnosti
Filips ga opisuje kao naučnika umjetničkog temperamenta. Smatra kako je glavna vrijednost psihoanalize komunikacija
U knjizi se govori o Frojdovih prvih pedeset godina života, ali i o kasnijim razdobljima, pa tako i o njegovim ozbiljnim sumnjama u psihoanalizu potkraj života.
Iako je u svojim studijama analizirao istorijske ličnosti poput Mikelanđela i Leonarda, Sigmund Frojd bio je skeptičan prema biografijama.
“Da biste bili biograf, morate se uplesti u laži, prećutkivanja, licemjerja... pa biografska istina nije ono što bi trebala biti, a kada bi to bila, ne bi se mogla koristiti...” napisao je Frojd svom prijatelju piscu Arnoldu Cveigu, koji je 1936. godine želio da napiše biografiju oca psihoanalize.
O Frojdovom djetinjstvu i mladosti malo se zna jer je dva puta uništio sva dokumenta iz kojih bi se moglo saznati više. Spisi o njegovom kasnijem životu bili su dostupni samo njegovom ličnom biografu Ernestu Jonesu, te nekolicini bliskih psihoanaličara. Sve to nije bila nikakva prepreka za Adama Filipsa, jednog od najpoznatijih britanskih psihoanalitičara današnjice, da napiše biografiju mladog Frojda.
Njegova nedavno objavljena knjiga “Becoming Freud: The Making of Psychoanalyst” izdata je u ediciji izdavačke kuće Univerziteta Jel posvećenoj poznatim Jevrejima, a bavi se prvih 50 godina Frojdovog života.
"O Frojdovom djetinjstvu postoji malo podataka. A psihoanaliza, disciplina koju je utemeljio, koristi biografske istine. Želio sam vidjeti što bi se zanimljivo moglo reći o Frojdu u svjetlu njegovih sumnji oko biografije, manjka podataka o njegovu ranom životu, ali i njegova jasnog interesa za biografiju bez čega ne bi mogao izmisliti psihoanalizu", kaže Adam Filips, bivši glavni dječji psihoterapeut u bolnici Čaring kros u Londonu i jedan od najboljih svjetskih poznavatelja rada Frojda.
Sigmund Frojd rođen je 1856. godine u današnjoj Češkoj, kao najstarije dijete Aškenaza Jakoba Frojda i njegove 20 godina mlađe žene Amalije.
Ubrzo su na svijet došla i njegova braća i sestre: čak šestoro u sedam godina. Sličan obrazac ponovio je mladi Sigmund kada se 1886. godine oženio Marhom Bernais s kojom će u idućih osam godina dobiti šestoro djece. Ipak, Adam Filips u svojoj se knjizi ne bavi ni Frojdovom majkom, ni ženom i djecom (osim što se nekoliko puta osvrće na Frojdovu kćerku Anu ,koja je postala poznata dječja psihoanalitičarka). Uistinu ništa, to je važno ponoviti, nije poznato o Frojdovoj majci, ističe Filips.
On prati mladoga, izvanredno inteligentnog i talentovanog Frojda koji se kao Jevrej pokušava asimilovati u Beču, gdje se njegova porodica doselila kad su dječaku bile četiri godine. Iako toekom cijelog života nikad nije imao religijska iskustva, Frojd je od rane mladosti itekako bio svjestan svoga jevrejstva. Uostalom, kao Jevrej u Beču u drugoj polovini 19. vijeka mogao je birati samo između medicine i prava. Iako je u početku želio biti advokat, naposljetku se odlučio za studije medicine.
U svojoj “revizionističkoj knjizi”, Adam Flips posebno se osvrće na Frojdove odnose s njegovim mentorima, četiri ljekara koja su na njega imali velik utjecaj. To su Ernst Bruke, laboratarijski naučnik i veliki poklonik naučnog načina razmišljanja, Žan-Marten Šarko, harizmatični pariški neurolog psihijatar koji je u svom radu koristio hipnozu, Jozef Breier, stariji kolega s kojim je proučavao histerične ispade mladih žena i Wilgelm Flis, otolaringolog koga je Frojd nazivao svojom “demonom”.
Kao mladi ljekar, Sigmund Frojd je 1885. godine proveo nekoliko mjeseci u Parizu, gdje je promatrao kako Žan-Marten Šarko radi s histeričnim pacijentima u bolnici Salpetrier. “Frojd se s jedne strane identifikovao s histericima kao odbačenima i pogrešno shvaćenima, ljudima osujećenih želja i istrošenih ambicija, a s druge strane identifikovao se sa Šarkoom, kulturnim doktorom koji mu je bio uzor, a koji je histerične ljude uzimao ozbiljno i angažovao se oko njih...” piše Filips.
Tvrdi kako je Frojd tokom cijelog života imao na umu rečenicu pariškoga mentora: “To je uvijek pitanje genitalija”. Kada se 1886. godine iz Pariza vratio u Beč, Frojd je otvorio privatnu praksu. Sa sva četiri mentora, Frojd je njegovao duboka prijateljstva, koja su po svom intenzitetu bila gotovo homoseksualna.
"Frojd nije bio nimalo homofoban i bio je branitelj homoseksualaca. Istina je da je Frojd tokom svoga života imao strastvene odnose s muškarcima. No ja ne mislim da su to bile homoseksualne veze. Svako od nas ko ima majku i oca ima osjećaje i prema muškarcima i prema ženama. To je temelj biseksualnosti. No to ne znači da mi osjećamo žudnju prema oba pola, nego prema oba pola razvijamo snažne emocije", ustvrdio je Filips, koji psihonalizu vidi kao izum duboko ambivalentne osobe.
Kao bečki Jevrej, Frojd je čeznuo za poštovanjem, ali je istovremeno uživao biti autsajder. Takođe, kao mladi otac šestoro djece, Frojd je mnogo vremena pokušavao razumjeti njihove potrebe u svijetu koji ih je okruživao, kako ih priopštavaju i kako odrasli na te zahtjeve odgovaraju. Od 1900. do 1905. godine Frojd je objavio pet djela koja predstavljaju temelje psihoanalize: “Tumačenje snova”, “Psihopatologiju svakodnevnog života”, “Tri rasprave o teoriji seksualnosti”, “Šale i njihova povezanost s nesvjesnim” i “Fragment i analize jednog slučaja histerije”.
Adam Filips opisuje kao naučnika umjetničkog temperamenta. Takođe, smatra kako je glavna vrijednost psihoanalize komunikacija, a ne liječenje. Tvrdi da bi danas psihoanalizu trebalo gledati kao “dio istorije pripovijedanja” podjednako kao i dio medicine.
"S mojeg gledišta, uzimajući moju istoriju i obrazovanje, više me zanima Frojd kao pripovjedač. Mislim da psihoanaliza nije stvarna nauka... Na kraju moje knjige govorim o Frojdovim ozbiljnim sumnjama u vezi s psihoanalizom. Pred kraj života bio je ekstremno skeptičan prema tome je li trebao biti naučnik", zaključio je Adam Filips za kanadski dnevnik "Star".
(Jutarnji list, ZAGREB)
( Tanja Rudež )