svijet u riječima
Poruke sa Mundijala i zdravlje
Sponzorstva kompanija poput „Badvajzera“, „Mekdonaldsa“, „Koka-kole“ i prehrambenog giganta „Moy Park“ donose fudbalu milione dolara. Međutim, kakvu poruku šalju svjetskoj publici?
Milijardu ljudi gledalo je prvu utakmicu Fifinog Svjetskog prvenstva u Sao Paulu, u Brazilu, a još stotine miliona će se u ovih mjesec dana koliko traje turnir u nekom trenutku uključiti. Za šest glavnih Fifinih partnera i osam zvaničnih sponzora događaja ova publika je poput zlatnog rudnika. Zapravo, oni plaćaju desetine miliona dolara u nadi da će dio magije „prelijepe igre“ završiti u njihovim rukama - a tako će najvjerovatnije i biti. Za gledaoce, međutim, to vjerovatno nije dobro.
Približavanje otvaranja prvenstva nije prošlo bez drame makar za jednog od Fifinih partnera, „Badvajzer“, koji je bio optužen da je vršio snažan pritisak na brazilsku vladu da sruši zakon kojim se zabranjuje prodaja alkohola na fudbalskim stadionima. Uprkos raširenom protivljenju da se taj zakon ukine, Fifa je bila odlučna: „Alkoholna pića su dio Fifinog Svjetskog prvenstva i mi ćemo ih imati.“
Sponzorstva kompanija poput „Badvajzera“, „Mekdonaldsa“, „Koka-kole“ i prehrambenog giganta „Moy Park“ donose fudbalu milione dolara. Međutim, kakvu poruku šalju svjetskoj publici? Promovisanje alkohola, zaslađenih pića i brze hrane možda znači ogromne prihode za korporacije. Međutim, to takođe znači i lošije zdravlje za pojedince i skupo breme za državne sisteme zdravstvene zaštite.
Umjesto da se fokusiraju samo na to što bi alkohol potencijalno mogao da pojača nasilje na stadionima, mediji bi trebalo da naglašavaju štetu koju alkohol i prerađena hrana svakodnevno nanose svjetskoj populaciji. Potrošnja ovih proizvoda nastavlja da raste - ne samo zbog milijardi dolara uloženih u globalne reklamne kampanje. Tokom posljednje decenije, u svijetu je udvostručena prodaja bezalkoholnih pića; potrošnja alkohola per capita je u porastu; povećana je i potrošnja duvanskih proizvoda. Da stvar bude gora, večina ovog rasta bilježi se u zemljama sa niskim i srednjim primanjima, koje su najslabije opremljene da se izbore sa nadolazećom zdravstvenom krizom.
Jedan od faktora koji ističe ovakve prijetnje po javno zdravlje je klasifikacija. Zdravstveni eksperti tradicionalno bolesti dijele u dvije kategorije: zarazne bolesti koje uglavnom izazivaju infekcije i nezarazne bolesti (NCD) – odnosno sve ostale. Među NCD bolestima, ranoj smrti ili onesposobljenosti najviše doprinose četiri grupe oboljenja: kardiovaskularne bolesti, hronična oboljenja pluća, karcinom i dijabetes. Ove četiri grupe oboljenja su u 2010. bile uzročnici 47% ukupnih smrtnih slučajeva, uključujući devet miliona umrlih ispod 60 godina starosti.
Glavni faktori rizika za razvoj ovih oboljenja - pušenje, prekomjerna upotreba alkohola, gojaznost i nedovoljna fizička aktivnost - odražavaju duboko ukorijenjen nezdrav način života. S obzirom da je ovo upravo onaj način života kakav kompanije poput sponzora Svjetskog prvenstva ohrabruju, bolja klasifikacija bolesti bi bila pestilentia lucro causa (PLC) ili „bolesti čiji je uzročnik profit“.
Prekomjerna upotreba alkohola, duvanskih proizvoda i prerađene hrane bogate energijom često se svrstava u okvir „izbora“ životnog stila. Međutim, determinante ovakvih izbora se često uklanjaju iz domena neposredne kontrole građana. Snažna povezanost PLC bolesti sa, recimo, siromaštvom ili određenim polom pokazuje da šire društvene sile vrše značajan pritisak na ponašanje pojedinca koje utiče na zdravlje.
Borba protiv PLC bolesti traži novi pristup zdravlju i organizacijama zaduženim za njegovu zaštitu. Trenutni sistem ne ovlašćuje Ujedinjene nacije i druge agencije nadležne za rukovođenje u zdravstvu da se efektno suprotstave determinantama lošeg zdravlja. Velike korporacije imaju resurse, moć lobiranja, budžet za marketing, mreže i lance snabdijevanja o kojima UN mogu samo da sanjaju. I dok Svjetska zdravstvena organizacija kuburi sa 2 milijarde dolara godišnje, duvanska industrija namiče po 35 milijardi godišnjeg profita.
Koji koraci se mogu preduzeti da se snage na terenu izjednače? Kao što će vam svaki fudbalski stručnjak reći, uspjeh zavisi od timskog rada. Prvo i najvažnije, potrošači moraju biti bolje informisani o dugoročnom uticaju sponzorskih proizvoda. Na kraju krajeva, najefektniji način da se kompanije primoraju na promjenu je prestanak kupovine onoga što prodaju. Kada narod digne glas - recimo, da se zabrani reklamiranje zamjena za majčino mlijeko ili zahtijeva pristup lijekovima koji spasavaju živote - velike korporacije uvijek slušaju.
Drugo, kreatori politike moraju biti realni. Iako sigurno ima prostora za optimizam u vezi sa tehnološkim napretkom koji će omogućiti kontrolisanje troškova liječenja, činjenica je da je liječenje sve većeg dijela svjetske populacije prosto neizvodljivo. Zapravo Svjetski ekonomski forum procjenjuje da su četiri glavne PLC bolesti 2010. koštale svjetsku ekonomiju 3,75 biliona (hiljada milijardi) dolara, što je značajno više od polovine onoga što je potrošeno na zdravstvenu zaštitu. U ovom kontekstu, od ključnog značaja su strategije prevencije.
Treće, kompanije imaju da odigraju ključnu ulogu. Osim što je ključni aspekat korporativne društvene odgovornosti, iskorjenjivanje PLC bolesti - a samim tim i osiguravanje zdravlja i produktivnosti postoječih i budućih generacija - je i u interesu firmi. Dobrovoljni pravilnici o ograničavanju količine šećera u bezalkoholnim pićima i smanjenju nivoa soli u prerađenoj hrani su pozitivan korak; ali su daleko od adekvatnog.
Konačno, svakom uspješnom timu treba snažan menadžer. U bici protiv PLC bolesti međunarodne i nacionalne regulatorne vlasti moraju da odigraju svoju ulogu, postavljajući i primjenjujući pravila igre da zaštite zdravlje populacije širom svijeta.
Svjetsko prvenstvo ima ogroman društveni uticaj, uključujući i uticaj na svjetsko zdravlje. Fifa ima odgovornost da se postara da gledaoci turnira ne dobijaju poruku od koje bi se mogli razboljeti.
Prevod: D. VRANEŠ REDŽIĆ
Copyrights: 1995-2014 Project Syndicate
( Sara Hoks i Kent Buse )