Mladost i šta s njom

Na osnovne i specijalističke studije Univerziteta Crne Gore (UCG) ove godine će biti upisano gotovo 2,7 hiljada studenata. Djeluje dobro, Čak prilično dobro. Naravno, ovdje ne “ulaze“ oni koji će na jesen, uz uplatnice, dobiti isti status, dakle put ka akademskom građaninu, na široko otvorenim vratima privatnih fakulteta, čijim primamljivim ponudama, slikama nasmiješenih lica iz moderno opremljenih amfiteatara su rezervisane reklame na gotovo svim TV kanalima.

Mladost koja treba da ima šansu, prioritet nad svim drugim, kako i treba u svim državama svijeta. Budućnost, ona fina mjera za kvalitet, prvo i najvažnije sa čime se treba isprsiti svako zdravo društvo. Dakle, aksiom uspjeha. Da nije - brojki. Koje nisu samo puka sabiranja, procenti, već iza njih stoje mladi ljudi, zatečeni, kojima najbolje godine prolaze u preispitivanju sebe, rušenju samopouzdanja, osjećanju bespomoćnosti, pomiješanim sa onim, koje je nekako prirodno, pripada strahu vremešnih da ih ne zadesi baš to - osjećanje bespotrebnosti.

A oni su na pragu života, neko čija razmišljanja ne bi trebalo da budu ni okrznuta ovim osjećanjem. Ukupan broj nezaposlenih na kraju prošle godine na evidenciji Zavoda za zapošljavanje bio je 34.514, što je za 10,5 odsto više nego godinu ranije. Udio visokoobrazovanih u ukupnom broju nezaposlenih sada iznosi 31,7 odsto ili skoro trećinu. Zapošljavanje posredstvom Zavoda za zapošljavanje takođe je u primjetnom padu.

U 2013. je zaposlena 15.021 osoba, što je u odnosu na 2012. godinu, kada je zaposleno 21.704, manje za 30,8 odsto. Da ne nabrajam dalje, svaka buduća cifra, poređenje sa bilo kojim parametrom je poražavajuće. Dakle, ni u jednom sekundu ne pomišljam da mladi ljudi ne treba da studiraju. Kao neko ko je sredinom osamdesetih stekao fakultetsku diplomu, ipak, bez trunke sentimentalnosti, nostalgije, vođena samo pukom statistikom, pitam se da li se neko bavi ovim problemom? Ne onako, kancelarijski, naravno ni ovako, publikovanjem djelića podataka.

Na strateškom nivou da li je nekome povjerena sveobuhvatna analiza tipa “Mladost i šta sa njom” . Ovom, najboljom, najvažnijem temelju budučnosti, jedinom mjerilu pravog puta, nažalost većinom, samo brojkama na ustanovi za evidentiranju nezaposlenih, koji krune svoj mladalački polet u kafićima (kojima je ruka zakačena za roditeljski džep u kome ima još novca), na ulici, u lutanju po sve većem broju sajtova u posredovanju u zapošljavanju. Za volanom taksija, darivani valjda izdržljivijom genetikom, koji jednostavno prekriže studentske dane, sve one strepnje pred ispitima, radost krunisanu danom diplomiranja i krenu drugim, nametnutim putem. I onih drugih, koji u ambulantama pokušavaju da pokrpe svoja nadanja.. Naša je dužnost da im pomognemo. Najvažnija.

Kao, prije svega roditelj, pripadnik ovog najdražeg podneblja, prema kome je priroda bila izdašna u darivanju, čvrsto vjerujem u najbolji red riječi oličen u čuvenom ''Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta”' F.M. Dostojevskog.

( Tanja Šušić Vujović )