Ako vam poslije premijere ništa ne kažu, ugasili ste

Možda bi neko očekivao od Momčila Otaševića, Branke Stanić i Jelene Simić da se ponašaju kao zvijezde - mladi glumci čije karijere tek počinju i idu uzlaznom putanjom, sa uspješnim projektima iza sebe. Ipak, prevario bi se. Takav je bar utisak stekla ekipa "Vijesti" dok je sjedela u kafiću u Delta Sitiju sa ovim triom koji se pokazao kao opušten, skroman i vrlo raspoložen za priču, uvijek spreman za šalu, čak i na svoj račun. ,

Priznaju ipak da imaju jednu veliku manu - konstantno pričaju o poslu. Nedavno je premijerno u Podgorici prikazan film "As pik" Draška Đurovića u kojem Otašević, Stanićeva i Simićeva igraju. Neki holivudski glumci poput Džonija Depa otkrili su da ne vole da sebe gledaju na velikom platnu, a na pitanje da li iz istog razloga ne prisustvuje projekciji, mladi glumac kojeg smo u posljednje vrijeme gledali u serijima "Zora Dubrovačka" i "Budva na pjenu od mora" odgovara da nema takav osjećaj.

"Jednostavno se nekad desi da nemam potrebu ili mi je dosadno jer sam već vidio. A naravno da volim kad završim projekat da vidim to što sam radio. Eto, seriju ako ima 580 epizoda kad ugrabim pogledam, jer nemam toliko vremena. I ove serije koje volim skinem sa interneta i pogledam za jednu noć. Ali, nemam problem sa tim da gledam sebe. Naprotiv, interesuje me kako je ispalo, ostavio sam dio života na to", objašnjava Otašević.

Premijere je najljepše gledati sa prijateljima: Branka Stanić, Foto: Privatna arhiva

Jelena kaže da je svaki pogled na sebe na velikom platnu drugačiji. Prvi put je pogotovo stresno, jer glumac ne zna što da očekuje, a svjestan je da neće moći ništa da promijeni. Branka dodaje da je najljepše gledati sa prijateljima u zatvorenom. A kako im je bilo prvi put kad su vidjeli sebe?

Stresan pogled na sebe

"Tačno stresno. Skoro ništa mi se nije svidjelo. Ali onda iz tih grešaka učiš. Pomislim: jel moguće da je ovo prošlo? A opet onda računam - neki pametniji čovjek i stariji od mene režira to, ako je njemu dobro onda nije to toliko loše", odgovara Momčilo. Promocije filmova, poput “As pik”, kaže da doživljava kao dio posla. Priznaje da je nekad raspoložen za to, a nekad ne, ali da se čovjek sa vremenom navikne.

"Lijepo je kad to izađe da vidiš što ljudi misle o tome. Milo ti je da se vidi to što si radio. I potrebna ti je reakcija ljudi, bilo kakva. Kritika je u našem poslu možda i osnovna stvar. Bez kritike si mrtav čovjek. Baš nam je profesor rekao: 'Kad ništa ne budu imali da vam kažu poslije toga što ste uradili - tu ste ga ugasili'", priča Simićeva, dok Branka dodaje da mrzi kada joj neko kaže: "Dobro je to".

Pričajući o kritikama, Otašević kaže da mu je drago da pročita i dobru i lošu. Stanićeva se slaže sa njim, ali dodaje da ponekad kritičari znaju da pretjeraju.

"Kritika je u našem poslu možda i osnovna stvar. Bez kritike si mrtav čovjek"

"Samo mislim da treba biti kompetentan. Na kraju krajeva ne mora ni to, imaš pravo na svoje mišljenje ko god da si. Neko će možda da kaže da je loše, neko da je odlično. Sve je to subjektivno, a na kraju ću ja da odlučim za sebe je li se to meni dopalo ili nije", iskren je Otašević.

Jelena Simić je za ulogu u "As piku" dobila je nagrade za najbolju glumicu na festivalima LIFFE u Leskovcu i Mojkovačkoj filmskoj jeseni. Na pitanje koliko joj to znači odgovara da je svakom glumcu drago kada ga neko ko je kompetentan nagradi. Titula znači kada se za ulogu prođe "sve i svašta". Ipak, dodaje da nagrade nemaju puno uticaja na posao, jer glumci se dokazuju svaki put ispočetka. Bukvalno, uzvikuje ona.

"Jer to što si ti odradio dobro jednu ulogu ne znači da će tako biti i sa svakom narednom. Zato je nama svaki novi zadatak izazov, što je dobra stvar kod ovog posla, jer si uvijek spreman da daš sve od sebe. U suprotnom, postoji šansa da to bude potpuna propast. A i ako bude, što da se radi, nismo mašine. Niti zavisi sve od nas", objašnjava ona. Jelena ističe da u svakoj ulozi koju tumači pronalazi dio sebe. Kaže da glumac uvijek mora da se poistovjeti, da vidi što u svom iskustvu nosi u vezi sa likom koji igra.

"Ali najčešće se desi da moraš da igraš neke stvari o kojima ne znaš ništa u smislu iskustva, da nikad nisi doživio ništa slično. I onda istražuješ, tražiš uzore, pratiš i trudiš se da to što bolje odigraš, prikažeš, proživiš i shvatiš. Jer mislim da ako ne shvatiš suštinu problema osobe koju igraš, to nikako ne može da bude to. Ako ti ne razumiješ što igraš kako će da razumije onaj koji te gleda", pita se ona.

U “As piku” sa zvijezdama

U "As piku" trio sagovornika "Vijesti" imao je priliku da igra uz glumce koji su svoje karijere izgradili u svijetu poput Majkla Medsena, Peđe Bjelca, ali i nekih od najpoznatijih kolega iz Crne Gore i regiona: Milice Milše, Branimira Popovića, Mladena Nelevića. Od crnogorskih glumaca on i njegove dvije koleginice sa ushićenjem ističu Mladena Nelevića, za kojeg Jelena kaže da je uvijek zadužen za dobro raspoloženje. Na pitanje na čemu rade trenutno, Otašević uz smijeh odgovara "na kilaži". Kaže da je u deset dana snimio 140 scena, te je smršao, pa je sada došao kući da se ugoji od domaće kuhinje. Kilaža je očigledno glavna tema među mladim crnogorskim glumcima s obzirom na to da je i Stanićeva rekla da radi na njoj, ali suprotno od Otaševića ona se posvetila mršanju.

"Zavšila sam pripreme predstave 'Kinez' u Gradskom pozorištu. Imali smo jednu generalnu probu i to je jako dobro prošlo, pošto je predstava za tinejdžere. Mnogo sam srećna zbog toga što smo napravili predstavu za njihov uzrast, jer ih gotovo i nema. Premijera će biti na Kotorskom festivalu krajem juna", najavljuje Simićeva.

Kada već pominjemo Gradsko pozorište, o tome što isto nema svoju zgradu, Otašević u šali kaže da misli sve najbolje i da to tako treba.

Momčilo Otašević, Foto: Boris Pejović

"Ne znam što tu više treba da se kaže", gotovo rezignirano dodaje Branka, a Otašević nastavlja: "Treba i ovo malo pozorišta pozatvarat. Što će to, mlate tamo neki glumci nešto", dok ostatak njegove ekipe klima glavom.

Na pitanje što učiniti da se skrene pažnja, Momčilo kaže da se oni ne razumiju u to, znaju samo da glume. Jedino da se poskidaju svi i da sjednemo na trg, predlaže Jelena.

"A ovako možemo da pričamo ozbiljno, da se zalažemo za nešto, ali to više niko ne sluša. Ljudi misle to se podrazumijeva, oni nemaju scenu, šta snaći će se već nekako, ljudi nemaju 'ljeba da jedu, a ovi bi da im se pravi pozorište", dodaje Branka. Ona kaže da ni Beograd ni Zagreb nemaju savršene uslove, ali imaju volju.

Mnogo je ljudi za koje se ne zna

"Mi samo želimo da glumimo", naglašava Otašević, dok Jelena dodaje da ih ima puno i da to javnost u Crnoj Gori možda ne zna. Ne samo glumaca, već i dramaturga, producenata, reditelja....

Gluma po svaku cijenu: Jelena Simić, Foto: Privatna arhiva

"Na Akademiji sarađujemo sa svima i ne postoji problem. A bez centa. I niko nema problem sa tim. Jer niko ovo ne radi zbog novca", ističe Simićeva. Momčilo kaže da im je bitno samo da imaju posla i da budu srećni. Ipak, sve frustracije koje dolaze sa njihovim poslom zaborave se kada se izađe na scenu, tvrde glumci. Na pitanje da li su kada su upisivali glumu imali u glavi neke alternative u slučaju da ne uspiju, Otašević odgovara da ih je imao dvadeset. Sa druge strane, Jelena je igrala na sve ili ništa.

"Predala sam original dokumenta, a uži krug smo imali tek u avgustu kad su završeni svi rokovi. Računala sam da ću smisliti nešto u hodu ako ne uspijem. Radila sam sve živo, pakovala kafu, ništa nije bilo problem. Valjda se nekako stvari same slože. Ako si spreman da sve što si do tad naučio iskoristiš i predaš tom poslu, onda se to vidi, trud se mora vratiti.

A koliko ih ljudi salijeću na ulici, sada kad ih znaju sa TV ekrana ili pozorišnih scena? Branka kroz smijeh kaže da je kod nje prošla navalica, dok Jelena dodaje da se ne osjeća kao poznata ličnost, iako ju je pitala jedna gospođa prije neki dan da li igra u seriji koju gleda.

Navalica na ulici

"Baš ovaj film 'As pik', mogu da kažem da mi je jedno od najtežih iskustava. Imala sam dugu, kovrdžavu kosu koju su mi za noć ofarbali u plavo. Skroz sam gola, imam scene seksa sa tri muškarca, Šveđanka sam i ima me dva i po minuta. Potpuna transformacija u svakom smislu. Imam scenu gdje sam nadrogirana, pa mi na moje oči ubijaju muža, siluju me i na kraju umirem. A to je sve moralo da se snimi u dva dana i mislim da mi je to bilo baš ekstremno iskustvo"

"Meni je to bilo užasno, jer u jednom trenutku igram predstavu za koju sam dobila dvije nagrade i koja je bila baš uspješna, radila sam filmove i sa Nikolom, pojavila se u 'Budvi na pjenu od mora' tri i po minuta i poslije svega toga ko god dođe zna me zbog 'Budve' Došlo mi je da se ubijem", priča kroz smijeh Branka i objašnjava da voli i svoju ulogu u pomenutoj seriji, ali da se oko nekih drugih morala više potruditi.

"Recimo, mi imamo ljude koji po par decenija igraju u pozorištu i neki ljudi za njih nikad čuli nisu. Imaju po 50 predstava iza sebe. Glupo je sad tražiti krivca, ali treba obratiti pažnju, jer je posebna škola to što će ti starije kolege reći. Uvijek sam za to da zaslužuju da njihove fotografije stoje u pozorištu, a na plakati predstava", smatra Jelena.

Kada su u pitanju uloge, Otašević otkriva da mu se nikada nije desilo da odbije neku ulogu jer mu se ne sviđa. Kaže da bi smatrao to svojim porazom.

"Smatram da ništa ne može biti toliko loše napisano koliko ja to mogu loše da odigram. Mislim da ne postoji loša uloga, da ćeš od svake napraviti nešto", priča on. Na pitanje da li ipak postoji crta preko koje ne bi prešao, Otašević odgovara da su to nekultura i nevaspitanje. Sve ostalo može.

"Baš ovaj film 'As pik', mogu da kažem da mi je jedno od najtežih iskustava. Imala sam dugu, kovrdžavu kosu koju su mi za noć ofarbali u plavo. Skroz sam gola, imam scene seksa sa tri muškarca, Šveđanka sam i ima me dva i po minuta. Potpuna transformacija u svakom smislu. Imam scenu gdje sam nadrogirana, pa mi na moje oči ubijaju muža, siluju me i na kraju umirem. A to je sve moralo da se snimi u dva dana i mislim da mi je to bilo baš ekstremno iskustvo", otriva Branka.

"As pik" trejler

Stižu i pozivi iz inostranstva

Kada je u pitanju inostrani angažman, Otašević u šali kaže da razmišljaju o njemu, ali da je pitanje da li inostranstvo razmišlja o njima.

"Desi se da te zovnu... Ja sam upravo dobio poziv za inostranu produkciju, snimalo bi se u Beču, Budimpešti i kod nas na primorju. Trenutno ne znam mogu li sve te termine da poštujem", dodaje on. Stanićev kaže da je bila blizu uloge u jednom holivudskom filmu koji se snimao u Beogradu.

"Ušla sam u uži krug za glavnu žensku ulogu. I dođe taj glavni glumac, a ja sam mnogo viša od njega i uzeli su drugu curu iz Srbije. Do ramena mi nije bio, baš velika razlika i žao mi je bilo, jer sam se baš spremala", otkriva ona.

A kakva ih sjećanja vežu za period proveden na Akademiji?

Šefov rob

"Mene je drug sa klase tri puta do sada izbio. Još mu nisam vratio. Drugovi se šale da me izdresirao da spustim ruke kad me bije. To je moj dobar kolega Jovan Krivokapić zvani Šef, a ja sam njegov lični rob", kroz smijeh priča Otašević. Branka otkriva da je jedna od onih koji su uvijek imali neki problem na sceni.

"Ali nisam toga bila svjesna dok nisam i ja počela da radim sa klincima u školi glume i onda sam rekla - kako je onaj profesor imao živaca sa mnom, ja bih sebe ubila", priča ona i izaziva smijeh kod svih prisutnih. I Jelena je imala što da kaže za Branku.

"Ona ima čuveni prelazak preko velike grede na prijemnom. Visoka je i nije se nikad pela na gredu prije toga. Ali ju je bogami prešla nekako. (smijeh) Poslije toga smo je svi imitirali", prisjetila se glumica.

Malo kastinga za mlade glumce

Jelena kaže da fali kastinga i da za pola glumaca njene generacije niko ne zna. Potrebna je makar prva prilika, koju prema njenim riječima mnogi još nisu dobili."Nema tu puno ljudi. Ima za naše uslove, za dva pozorišta.

Ali to nije ni blizu kao što je u Srbiji gdje pedeset glumaca godišnje izađe. Pedeset godišnje! Ali oni to iskoriste, pa snimaju serije gdje je potrebno puno mladih ljudi. I njeguju svoje glumce. Mislim da i mi moramo da razmišljamo o tome jer nas je sve više.

Nije smisao u tome da se zaključa Akademija na deset godina, pa ćemo da se razglumimo. Moramo da pazimo to što imamo", naglašava ona.

Na ravnoj nozi sa Milenom Dravić i Batom Živojinovićem

Crnogorski mladi glumci imali su prilike u prethodnom periodu da upoznaju i neke od svojih uzora, kako na filmskim setovima, tako i na pozorišnim daskama.

"Kad sam počeo mene je iznenađivalo sve i svako, jer sam mislio da su to neki ljudi do kojih ne možeš da dođeš, da se sa njima ne može pričati. I onda upoznam Batu Živojinovića koji priča sa mnom kao da smo kolege istih godina i koji me poštuje u svakom razgovoru i koji me gleda kao svog unuka i shvatim da su u stvari svi ti veliki najnormalniji", ističe Otašević, dok Branka dodaje da uglavnom oni iskompleksirani "izigravaju nešto". Jelenu Simić impresionirala je Milena Dravić sa kojom je radila predstavu "Bokeški D-mol".

"Mi za nju znamo od kad znamo za sebe. Vjerovatno sve što smo pogledali od kad smo bili sposobni da nešto shvatimo od toga pamtimo po nekim njenim ulogama. A onda kad se pojavila na probi kad smo počeli da radimo 'Bokeški D-mol' ponašala se kao da smo dugogodišnji drugari. Bez ikakve razlike, pritiska da je to stariji kolega pred kojim moraš da ćutiš, da čekaš... Ne, ona se potrudi da napravi atmosferu koja je potpuno prijateljska i savršena za rad", prisjeća se Jelena. I pomogne ti, dodaje Momčilo.

Galerija

Momčilo Otašević FOTO: Boris Pejović

( Stefan Strugar )