STAV UREDNIKA

DPS state of mind

Kada su stigli do kraljice u ovo doba negdje prošle godine, obećavali su da će poginuti za svoju zemlju, a na kraju je bila pogibija od nekog prebranca

13 komentar(a)
11.04.2014. 10:21h

Podržavati i održavati vladavinu DPS-a u Crnoj Gori ne znači samo glasati na izborima. Podrška ovoj strukturi, koja je mes que un partija, ogleda se u mnogo teže prihvatljivom obliku - prihvatanju principa, spinova, diskursa i retorike koje nameće opcija. Tako DPS transcendentira političku partiju i postaje čitav ideološki koncept krajnje sumnjivog političkog morala (Snimak, prevare oko Tuzi, koketiranje po potrebi sa nacionalizmom).

Kao i svaki prefinjeni i inteligentni sistem koji pokušava da se održi, DPS svoje anti-sistemske elemente uvodi u svoje dvorište, ubjeđujući ih da oni i dalje obavljaju svoju funkciju, a brav teško da može vidjeti van tora i shvatiti da je njegova suštinska i prirodna funkcija van nametnutog ograđenog sistema.

Zato se opozicija ponaša po predvidivom i ustaljenom šablonu, verbalno najglasniji protivnik, funkcionalo najveća podrška sistemu. Nesposobni da izađu iz političke strategije koju čine žalopojke, saopštenja i osude raznih profila, ponašaju se kao da su u Super Mariju. Guslaju istu priču, ne skreću sa puta, obiđu po neku prepreku, i na kraju - žao mi je, princeza je u drugom zamku. Opozicija nema šifre kojima može da preskače nivoe, niti mogućnost da težinu igrice smanji. Da barem ne ponavljaju jedan isti nivo, stalno ginu na istim forama. I kada su stigli do kraljice u ovo doba negdje prošle godine, obećavali su da će poginuti za svoju zemlju, a na kraju je bila pogibija od nekog prebranca.

No, bilo bi bezočno u potpunost izjednačiti opoziciju i vlast iz jednog prostog razloga: način rješavanja afera. DPS je takav kakav jeste zbog načina na koji rješava afere, ne zbog toga što mu se dešavaju. Korumpiranog pojedinca ima u najboljim sistemima, ali se ne nagrađuje boljim mjestom nakon što opelješi, ponizi i posprda se državi. Zato kod nas takav samo uzvikne “Da je vječna Crna Gora”, baci perje, uzme putni nalog, službeno vozilo, ode u vikendicu, čita Ejn Rand i “Kako privući strane investitore for dummies”. Čak bi i tamo pisalo: Ako ste krenuli u privatizaciju, nemojte da prodate telekomunikacionu infrastrukturu, to ni idioti ne rade.

Iz tog državničkog i ljudskog nemorala i iskaču afere, a u DPS-u vjeruju da ima onih koji se raduju kada se otkrije da su ukradeni ili bačeni milioni, da im je milo što je reputacija zemlje uništena zbog krađe struje i protežiranja kriminala, da je neko srećan što nezavisnost ima samo na papiru, jer je u finansijskom ropstvu. Ko je izdao Crnu Goru?

A kad smo već kod izdajnika, čudno je kako kritičari i veliki anti-sistemski igrači, koji su “sve prozreli”, koriste iste termine koje koriste njihove, ispostavlja se, ideološke vođe. Strani plaćenici, domaći izdajnici, tobože nezavisni mediji, i ostali moment iz DPS lektire redovni su ukrasi u rječniku onih koji već znaju informaciju, a medije koriste da samo potvrde ono što je odavno njima poznato. Kalup Borisa Malagurskog, “prava istina koju svi znaju, a on jedini ima hrabrost da je kaže”.

Jezik odaje ključnu stvar, sve podjele u Crnoj Gori su u suštini lažne, sve o čemu se toliko priča je čista kozmetika. Nema nikakve suštinske nacionalne, vjerske, jezičke, političke niti partijske razlike, jedino što je različito su pozicije od kojih zavisi količina sile koja se upotrebljava ka drugom. Ne da nema podjela, nego nema složnijih u misli i praksi od crnogorskih političara, vjerskih vođa, jezičkih prvaka, NVO-a, intelektualaca, novinara…Svi postupaju po istom kodu intelektualne, ideološke i principijelne sterilnosti, u sistemu koji vaspostavlja DPS kao svevišnju odrednicu javnog života.

A isti jezik koji ih odaje je onaj koji se urušava. Puno novih i nepoznatih, ili barem nadograđenih fenomena, a bez novih riječi i pojmova kojima bismo mogli da ih opišemo i tako prenesemo vjerno stvarnost. Dok se naš jezik vraća arhaizmima, mnogo stariji jezici uvode haštagove u rječnike.

A kako osim novim riječima da opišemo ovu krađu? Zar je korupcija dovoljno dobra riječ? Ono što se kod nas i na Zapadu naziva korupcija , nisu iste stvari. Ono što se kod nas podvodi pod korupciju, u uređenim zemljama ne može ni da se zamisli. Ne zato što smo mi eto Balkanci, pa ne znamo bolje jer smo takvi, i da treba da dođe neko da nas nauči. To je samo ono što se odavno olako shvata - poštovanje zakona. Dajte mi na dva dana jednog koliko god uštrojenog Njemca, pa ćete vidjeti kako mu se čitav moralni kodeks urušava kada se nađe u sistemu koji mu omogućava da se ponaša onako kako bi on htio, ograničavajući tuđu slobodu ili ne.

Isti onaj moralni kodeks kome se decenijama opela drže, koji vjekovima propada, a nikako da se svijet raspadne, ali naši intelektualci uživaju da balave za njim, jer je savršen alibi. Uporna nezrela priča o promjeni svijesti i sistemima vrijednosti savršeno leži uz nanovo probuđeni “moralni kompas” državnih medija kojima su osnovni kriterijumi ozbiljnost i suvoparnost. Po tim načelima je tabloidna svaka kontekstualizacija i bilo kakav tračak života u tekstovima. A donekle je uistinu i stvarnost tabloidna, pogledajte nam ministre, a “ozbiljni” takvu zbilju maskiraju. Jer je ovdje ozbiljnost odavno zamjena za pamet.