Knjiga-cjenovnik: Koliko košta istina?

Nije čudno što roman ove zaštitnice slobode govora počinje trenutkom kad je njena sloboda ukinuta

57 pregleda23 komentar(a)
Brankica Stanković, Foto: Sr.wikipedia.org
25.01.2014. 20:02h

(Brankica Stanković: “Insajder, moja priča“, Samizdat B92, Beograd)

Brankica Stanković, novinarka Televizije B92 i autorka čuvene emisije Insajder, 2013. godine je objavila svoju prvu knjigu. Nek’ bude jasno na samom početku; ovo je posebna sorta. Ovo je tlo na kojem riječi klijaju, imaju vrijednost i na kojem su one skupe, odveć skupe. Tako se ovdje susrećemo sa govorom i pričom na više nivoa. Naslov „Insajder, moja priča“ na prvi pogled otvara dva ugla tumačenja, Insajder kao „priča iz mog ugla“ (sigurno je da ih je mnogo) i Insajder kao „moja životna priča“ (kroz knjigu postaje jasno koliko je emisija uticala na život autorke i mijenjala ga). No, kako je potrebno da i kao čitaoci budemo istraživači u tekstu, treba vidjeti da ovo jeste priča po sebi, koja u svojoj suštini sadrži moć riječi; istovremeno je koristi i govori o njoj. Da, ovo je priča o moći riječi. Tako, konkretno a i simbolično, počinje sa „Neću više da ćutim“.

Ispovjest. Treba poći od susreta dvije sestre po riječima, novinarstva i književnosti, različitih onako kako to obično sestre jesu. Razgraničimo, ovdje je književnost upotrijebljena da prikaže iskustvo jednog novinara. Ovo nije angažovana književnost, ovo je ispovjest; izgleda, rođena u istoj potrebi kao i iskustvo o kojem govori, potreba za istinom. Tako će ovdje i biti tumačena, kao priča.

Postoji jedan važan sloj koji lebdi nad ovom knjigom, to je privremena stvarnost. Vjera u privremenost i prolaznost ovoga što (nam) se dešava je najčešći čamac za spasavanje. Tako se prežive teški periodi, preživi život. No, problem je što nerijetko isto tako prođe pored nas

Dokumentarac - triler. Dinamika radnje ima prirodu trilera i ona čini tekst neodoljivim za čitanje do samog kraja. Kada se u ličnu i emotivnu priču uključio cijeli jedan dokumentarac o nastanku i radu emisije „Insajder“, sa svim informacijama o velikim aferama jedne države, pa onda istražiteljsko-detektivskim poslom, sa sve umetnutom literaturom o istražiteljskom novinarstvu; stranice su dobile svoju zabavu.

Melodrama. Ovo je dirljiva priča, puna života, onoliko koliko to samo ugrožen život može da pokaže. Opisano je iskustvo teške borbe za ljudska prava. Toliko intimno da možda otkrijete i nešto o sebi, jer, ova knjiga može pokazati da i ne znamo koja su naša prava i šta nam je sve dostupno ili bi bar trebalo da bude. Može probuditi i neke uspavane porive, neki sram zbog pristajanja ili neku malaksalu hrabrost. Na kraju, kao što bi rekao Meša Selimović, moguće je da će otkriti da ne znamo ni šta sve možemo.

Cjenovnik. Autorka nam svojim glasom pripovjeda događaje iz svog profesionalnog života koji su promijenili njen u cjelosti. Nije čudno što roman ove zaštitnice slobode govora počinje trenutkom kad je njena sloboda ukinuta. Taj momenat jeste ključan u radnji priče, pokreće sve događaje a i suštinski pokazuje žrtvu koju Pravda uvijek traži; kao i skupoću riječi glasnogovornika. Skoro da se knjiga može doživjeti kao nekakav cjenovnik. Otvorite i pročitajte; koliko košta istina, koliko vrijedi socijalna odgovornost, a koliko interes javnosti? Koliko košta ćutnja, a koje su granice? O, što je ovdje sve skupo, pomislićete. A ako ne želim korupciju, oprostite, čime da platim, primate li život umjesto kartice?

Postoji jedan važan sloj koji lebdi nad ovom knjigom, to je privremena stvarnost. Vjera u privremenost i prolaznost ovoga što (nam) se dešava je najčešći čamac za spasavanje. Tako se prežive teški periodi, preživi život. No, problem je što nerijetko isto tako prođe pored nas. Ukoliko smo nesvjesni i neinformisani, ugušene zainteresovanosti i podignutih ruku od svega što nije naš vještački raj, sigurno je da imamo povoda da barem postavimo pitanje društvene odgovornosti. Treba pitati šta je privremeno, i još upornije, šta je stvarnost?

Naš protagonista ga postavlja na jedan veliki megafon. „Stremi visoko, kopaj duboko“, kaže autorka. Ukoliko mi nastavimo kopanje po tekstu, možda i dođemo do odgovora na to pitanje. Jedno je sigurno, on postoji u ovom djelu. Ovdje se zna ko kosi a ko vodu nosi; kose kosači (oni crni sa srpovima) a umivaju nas (i trijezne) hrabri, slobodnom i lijepom riječju. Ovdje je zaista sve skupo, od jedne plate ne može čovjek izgurati mjesec. A kamoli s jednim životom, život. Ako ništa, makar je jedna knjiga dovoljna da se iskaže jedna misao. Knjiga Brankice Stanković to sigurno jeste.