Sanjala je o crkvenom vjenčanju, a crkva je prihvatila tek u smrti

Ljudi koji su je poznavali, Andreu Kintero su opisivali kao ljubaznu osobu i posvećenu katolkinju.

Ova transrodna osoba i beksućnik, napustila je Kolumbiju i odselila u Italiju, u potrazi za sredinom koja će je prihvatiti onakvu kakvom se ona vidi - muškarac koji se osjeća kao žena.

Ali, Rim joj nije donio ništa bolji život. U stvari, ispostavilo se da je život u Rimu mnogo gori od onog kojeg je ostavila u Kolumbiji. Govorila je da joj je ruka paralizovana od udaraca koje je dobijala u redovnim napadima na glavnoj željezničkoj stanici u Rimu. Uprkos napadima, ona se nadala da će život postati bolji.

"Sanjama da upoznam mladića koji ima novac i koji će mi pomoći da napustim ovaj grozni život", kazala je u intervjuu za jedan italijanski list.

Ali, njen san se nikad neće ostvariti. Njeno tijelo nađeno je 29. jula na 10. platformi glavne željezničke stanice u Rimu, nakon što je nasmrt pretučena.

Istog dana, papa Franjo je, odgovarajući na pitanje novinara kako bi reagovao kada bi saznao da je neko od sveštenika iz njegovog okruženja homoseksualne orjentacije, kazao: "Ako je neko gej, a dobar je čovjek koji traži Boga, ko sam ja da mu sudim?"

Njegov odgovor je bio signal da odnosi između katoličke crkve i gej zajednice idu naprijed. Papa je kazao da, iako je homoseksualnost grijeh, gej osobe ne smiju biti marginalizovane.

Mjesecima nakon Andreine smrti, njeno tijelo je podsjećalo na odnos crkve prema transrodnim osobama. Lokalni humanitarni radnici su ipak odlučili da Andreu sahrane kao katolkinju. Sveštenik crkve Gesu, jedne od najistaknutijih isusovačkih crkava u Rimu, otvorio je njena vrata za Andreu.

"Papa Franjo nas je ohrabrio", kazao je otac Đovani la Mana, koji je pomogao organizaciju sahrane, kojoj su prisustvovali humanitarni radnici, državni zvaničnici, čak i gradonačelnik.

Kovčeg sa Andreinim tijelom ležao je među freskama koje ostavljaju bez daha.

I onda se desilo nešto što je prisutne ostavilo bez daha - sveštenik je tokom mise, Andreu oslovio sa "ona".

"Do tog trenutka, crkva nas nije priznavala", kazao je Vladimir Luksuria, aktivista za prava transrodnih osoba, koji je prisustvovao sahrani.

Prema njegovim riječima, to što se dogodilo na Andreinoj sahrani je priznanje katoličke crkve da transorne osobe vidi onako kako se one osjećaju.

Andrein san o crkvenom vjenčanju se nikad neće ostvariti, ali - crkva je makar u smrti prihvatila onakvom kako je ona vidjela sebe..., piše CNN.

( Vijesti online )