Trgovina ljudima cvjeta: Najčešće žrtve fudbaleri

Trgovina ljudima cvijeta po cijelom svijetu: Najčešće su žrtve mladi fudbaleri. Trend je nastao prije svega u Latinskoj Americi i Africi, a i Evropa se sada kreće u fokusu trgovine ljudima.

Oči će cijelog svijeta 2014. gledati u smijeru Brazila, kada se tamo bude održavalo svjetsko fudbalsko prvenstvo, spektakl koji nadahnjuje velik broj ljudi i ostvaruje snove mnogim mladim igračima. Oni sanjaju o velikoj karijeri, a trgovina ljudima od toga ima koristi. Oni djeluju na globalnom nivou i ostvaruju godišnji promet od 32 milijarde dolara. Prema podacima Ministarstva inostranih poslova SAD 2011. je godine 27 miliona ljudi u svijetu bili su žrtve takvih kriminalaca.

U Brazilu su ovakvi kriminalci posebno aktivni: Tamo godišnje bude oteto oko 200 hiljada ljudi, a od toga otmičari ostvaruju dobit od oko deset milijardi dolara. Postupak je podmukao: samoprozvani agenti traže svoje žrtve, mlade talentovane fudbalere, koji većinom potiču iz siromašnih familija. Njihovim se obiteljima približavaju s obećanjima o velikim karijerama. Tako stiču njihovo povjerenje, a kasnije i pravo na dijete, najčešće za nekoliko stotina dolara.

Kako je FIFA zabranila transfer igrača mlađih od 18 godina, posrednici krivotvore dokumenta svojih mladih žrtava, kako bi dobili potrebne dozvole. Pod uslovom da mladi fudbaleri zapravo dođu do mjesta koja su im obećana, obično se šalju u nižerazredne klubove. Često se dešpava da izgube vizu i novac. Mnogi tada ostaju na ulici. Osjećaju se neuspješnima i zbog toga se ne usude vratiti kući, ako za to uopšte i imaju finansijskih sredstava.

Prodao automobil kako bi kupio avionsku kartu

2006. je "Spiegel" izvjestio o brazilskom napadaču Daglasu Rodrigezu, kojeg je u Evropu doveo sumnjivi agent Vilson Belisi. On i još pet mladića trebalo je da igraju u Rumunjskoj. Nakon tog je obećanja Rodrigezov otac prodao automobil i kupio mu avionsku kartu. Na aerodromu se tada odjednom počelo govoriti o drugom dogovoru: Nije trebalo da igra u Ruminiji, već u Moldaviji. Kada se osoba za kontakt nije pojavila u Kišinjevu, klub FSV Mainz 05 odmah se zainteresovao za mladiće. Još su pet dana mladi talenti sa nadom čekali na aerodromu, prije nego što su im rekli da je i Mainz izgubio interes, ali se tada pokušalo sa klubom Eintracht Frankfurt. Tek nakon tri sedmice Daglas se vratio u Sao Paolo, a njegovi kolege ostali su čak šest sedmica duže.

Prisilni rad

Žrtve fudbalske mafije često završe i kao robovi u zemljama poput Kine, Vijetnama ili Indije - gdje budu brzo prodani za nekoliko dolara, te prisiljeni na naporan rad ili završe u bordelima. Nad njima se sustavno vrši fizičko, ali i seksualno nasilje. Žrtve moraju da predaju svoja dokumenta.

Samo u vrlo rijetkim slučajevima takva kaznena djela budu otkrivena - strah i stid žrtava je prevelik. Program brazilske predsjednice Dilme Rusef za djelotvornu borbu protiv trgovine ljudima, međutim, ratifikovalo je samo 17 od 27 saveznih država. Tako se u najvećoj zemlji Latinske Amerike trgovina ljudima zasad tretira kao zločin samo kada je počinjena u svrhu prisilne prostitucije.

Putevi trgovine ljudima

Da se trgovina ljudima povećala u Njemačkoj i u cijeloj Evropi, pokazuje jedna studija Evropske agencije za statistiku Eurostata, koja je sprovedena u aprilu: Samo od 2008. do 2010. je trgovina ljudima porasla za 18 odsto

I u Africi je česta trgovina mladim fudbalskim talentima. Žil Garnije, bivši direktor kancelarije u francuskom Ministarstvu sporta objašnjava u jednom intervjuu:

"Evropski klubovi zarađuju novac kupovinom jeftinih talenata, unapređuju ih i zatim skupo prodaju drugim klubovima. Isplati se kupiti hiljadu igrača iz Afrike, čak i ako na kraju možete da sklopite posao samo sa njih dvadeset".

Prije svega francuski, holandski i belgijski klubovi u Africi su izgradili vlastite "fudbalske plantaže", i mlade talente često prodaju u Njemačku. Bivši profesionalni fudbaler Žan Klod Mbvoumin iz Kameruna kritikovao je taj pristup u jednoj raspravi u Evropskom parlamentu: "Mladi Afrikanci ekonomski su najisplativiji igrači, oni nude najbolji odnos cijene i kvaliteta."

Trgovina ljudima dramatično raste

Da se trgovina ljudima povećala u Njemačkoj i u cijeloj Evropi, pokazuje jedna studija Evropske agencije za statistiku Eurostata, koja je sprovedena u aprilu: Samo od 2008. do 2010. je trgovina ljudima porasla za 18 odsto. U tom su razdoblju u zemljama Evropske unije zabilježene 23.632 osobe koje su identificikovane kao žrtve trgovine ljudima ili je za to postojala sumnja.

Direktiva Evropske unije za borbu protiv trgovine ljudima zapravo je stupila na snagu 6. aprila 2013, ali se sprovodi samo u nekoliko zemalja, a Njemačka nije među njima. I Njemački institut za ekonomska istraživanja (DIW) kritikovao je u jednom izvještaju uslove u Njemačkoj.

Tako u Njemačkoj godišnje bude identifikovano između 600 i 1.200 žrtava trgovine ljudima. Velikim se dijelom radi o prostituciji, ali i o prisilnom radu. DIW prigovara i zbog toga što se, posebno u Njemačkoj, ali isto tako i u Danskoj, Grčkoj, Španiji, Luksemburgu, Poljskoj i Velikoj Britaniji, žrtve kažnjava, pritvara, novčano globi ili ih se čak direktno deportuje u njihove zemlje, gdje mučeništvo počinje ispočetka.

"Svako traži korist za sebe"

Andre Šulc, predsjednik Njemačke savezne kriminalističke policije zbog toga je kritikovao takvu politiku:

"Trgovina ljudima se u Njemačkoj ne prati dovoljno intenzivno. "Zloupotrebu nevolje" teško je dokazati na sudu."

Bivši brazilski selektor Karlos Dunga još se 2009. žalio na tu situaciju: "Svi govore da je trgovina igračima poput prostitucije, ali svako tu traži korist za sebe."

Galerija

( Deutsche Welle )