Trojke

Magistar Veljović, izgleda, doktorirao. Sa temom Strateška i taktička upotreba formacije crne trojke u vršenju partijskih zadataka. Nema te komisije koja bi mu mogla osporiti doktorat. Vele – prepisivao. Pa, naravno, neće čovjek da izmišlja toplu vodu. Crna trojka je crna trojka. Osnovna ćelija partijske države, ili kako ono već...

I naravno – ovo je Crna Gora - već je krenula histerična manipulacija – režimski mediji nameću priču ne o problemu, već o „zviždaču“, sa analizom detalja iz biografije... Kao da nije jasno ko je čovjek. Sam je rekao. I što je radio. On, takav kakav je, sada nije problem. Jedino što je za ovu zajednicu (društvo) relevantno je – ono što priča o crnim trojkama. I svemu ostalom. Kakvi god da su njegovi motivi, ono što svjedoči je suviše važno za jedno društvo da bi se tek tako ignorisalo. Uostalom, Brajuška ste vi stvorili, gospodo. I sve što on priča ste vi stvorili. I taj način funkcionisanja – njegovo očekivanje da mu zaposlite sina, ili što već.

U prilog tezi da je riječ o Veljovićevom doktoratu ide i zanimljiv detalj koji je „zviždač“ objasnio – jedna trojka je pratila ljude, a sasvim druga batinala. Pri čemu nisu znali jedni za druge. Ako ništa drugo – ovo upućuje na ozbiljnost akcije, na neku vrstu metodološke temeljnosti. Doktor je doktor, što bi se reklo.

Ukazuje se, zahvaljujući Brajušku, aferi Snimak i sličnim aferama, prava slika o ovom režimu. I sve će više. Biće sve više detalja. Sistem više nije moguće održavati na način na koji su navikli – i njegovi tvorci i njegovi „vojnici“. Zato se spremite – naša stvarnost će svakim danom biti sve više u znaku ovakvih bizarnih otkrića.

Moja generacija pamti crne trojke iz partizanskih filmova i NOB mitologije. Oni naklonjeni poeziji, svakako se sjećaju i „trojki“ iz Jesenjinovih stihova, ali tamo nisu upregnuti specijalci, već razigrani konji...

Vujanović je naravno, zatečen i neobaviješten. Veli - zna koliko i bilo koji drugi građanin. Ili je demagog, ili treba da se zabrine. Biti na mjestu predsjednika, a znati koliko i bilo koji drugi građanin? Možda je ovom beskrajno simpatičnom izjavom, zapravo, nesvjesno, dakako, kazao zašto je on (baš On) predsjednik? Takvoga bi poželio svaki „lider iz sjenke“: zna koliko i bilo koji drugi građanin. I neka ne sumnja – svi mu vjeruju da je tako. Vujanović je i odabran i instaliran tu gdje je – jer ne zna ništa više od bilo kog građanina.

Još mu je Veljović savjetnik za bezbijednost. Ali, vjerovatno se slabo pojavljuje na poslu. Treba obići onolike kuće i stanove po Crnoj Gori. Ili, možda ima neki drugi posao, a da Vujanović to i ne zna. U svakom slučaju jasno je da o Veljoviću mnogo više zna Brajuško, nego Filip V. A kažu – kerovođa?

Ne razumijem neku nametnutu pseudo-razboritost aktuelnih rasprava o lustraciji, otvaranju dosijea iz svih tamnih doba (a mi drugačijih i nemasmo, je li) komunizma, postkomunizma, tranzicije, svih epoha – od ranog titoizma do poznog miloizma. Tu je moguć (i moralan) samo jedan metod: sve učiniti javnim. Zašto abolirati žbire i doušnike, potkazivače i denuncijante? U ime koje pravde ili pravičnosti treba oprostiti onima koji smatraju da se patriotizam dokazuje batinanjem ili potkazivanjem onih koji misle drugačije?

Takav pristup – da se sve učini javnim, na koncu – pravedno je – bio bi ljekovit za ovo društvo. Naime, više ne bi bilo moguće da svaka budala svakome može reći da je – špijun. Konačno, ušli bismo u zonu egzaktnosti. Špijun, je li? Da vidimo, pa ukucate Registar doušnika, ime kandidata, i – tačno znate s kim imate posla. Premda, takva zona egzaktnosti, kako to nazvasmo, zasigurno ne bi odgovarala ovoj vlasti. Bila bi ukinuta ogromna mogućnost manipulacije.

Odnosno, bio bi to način za katarzu ovoga društva. Put ka izlječenju. Ja zaista vjerujem da je moguća Crna Gora bez doušnika i potkazivača. Ali to je ono kao što čovjek vjeruje da je moguć – svijet bez ratova. Više, onako, „teorijski“. Biće, naravno, svuda i dalje žbira i ratnika, ali, zbog toga ne treba da izgledaju manje nepotrebno.

Naravno, takvu stvar ne može uraditi ova vlast, iako se jedna od koalicionih partija nekada zalagala za lustraciju. Ova vlast nije napravila nikakav metodološki odmak u odnosu na ranija vremena. Čak naprotiv, bili su suroviji, beskrupulozniji i gramziviji (neuporedivo) od nekadašnjih komunista. Takvo što mora uraditi sljedeća, nova vlast, vjerovatno – uskoro. To je jedini način da nam se više nikada ne dogode crne trojke.

( Balša Brković )