Pokajao se što je majku poslao na strijeljanje
Džang je razbio tišinu koja decenijama vlada u Kini o mračnim vremenima javnom ispoviješću
Poslije četiri decenije griže savjesti, jedan Kinez se izvinio jer je prijavio majku da je kritikovala Mao Cedunga. Ona je strijeljana kao državni neprijatelj.
Kao tinejdžer radikalizovan kineskom Kulturnom revolucijom, Džang Hongbing je prije četiri decenije prijavio vlastima svoju majku - da je kritikovala predsjednika Mao Cedunga. Dva mjeseca kasnije, ona je strijeljana kao državni neprijatelj.
Danas, poslije 40 godina života s grižom savjesti, Džang je razbio tišinu koja decenijama vlada u Kini o mračnim vremenima javnom ispoviješću.
"Prije, kada su svi bili poneseni događajima i niste mogli pobjeći čak i ako ste htjeli, bilo kakva vrsta ljubavi u meni je bila temeljno, nepovratno 'formatirana'", rekao je Džang prošle nedjelje listu Pekinške vesti.
"Nadam se da iz mojih preispitivanja drugi ljudi mogu da shvate da je u to vrijeme situacija bila takva", dodao je on.
Kulturna revolucija od 1966. do 1976. koju je pokrenuo tadašnji vođa Mao Cedung da bi obezbijedio vlast poslije masovne gladi i umiranja u zemlji, izazvane katastrofalnom politikom Velikog skoka naprijed, nanijela je bezbroj ličnih tragedija i bacila kinesko društvo u haos.
Mladi jurišnici "Crvene garde" zlostavljali su starije, bez obzira da li se radilo o funkcionerima, intelektualcija, susedima, rođacima. Vukli su ih ulicama s žutim kapama srama i tjerali da priznaju grijehe na kolektivnim "seansama borbe". Domovi "izdajnika" su bili poharani, a mnogi su izvršili samoubistva.
Brojne žrtve crvenogardejaca su uhapšene ili ubijene, ali nema zvaničnih podataka o broju stradalih. Zapadni istoričari procjenjuju da bi taj broj mogao da se kreće oko pola miliona samo u 1967.
Džang je prijavio svoju majku jer je kritikovala Maoa 1970. Vojnici su došli u njihovu kuću, napali je i odveli. Poslije dva mjeseca, njeno ime je osvanulo na listama strijeljanih neprijatelja države.
Međutim, kako su se politički vjetrovi mijenjali, nekoliko godina poslije Kulturne revolucije, u vreme reformi i otvaranja, sud u Džangovoj rodnoj provinciji Anhui je u procesu rehabilitacija ukinuo i osudu njegove majke. Džang je tada počeo i sam da se preispituje.
"Nikada neću sebi oprostiti", kaže on danas.
Do sada se pojavio mali broj ovakvih javnih ispovijesti, uglavnom posljednjih godina od kako su nekadašnji tinejdžeri ušli u svoje šezdesete godine života.
Ven Čingfu iz centralne provincije Hunan naveo je upravo godine kao razlog svog priznanja u junu kada je napisao da je, slijedeći naređenja, on jednom predvodio rulju u napadu na kuću jednog učitelja s čijim sinom se često igrao.
"Kad ostare, ljudi počnu da razmišljaju o prošlosti", rekao je on lokalnom listu: "Da se nisam izvinio sada, poslije bi bilo kasno za obojicu."
Ven je postupio na vrijeme da vidi odgovor u vidu pisma žrtvine ćerke koje je poslala štampi u ime njene ostarjele majke: "Oslobađamo vas vaše krivice."
Mnogi Kinezi su prihvatii ova izvinjenja, iako priče o tome u javnosti mogu da dovedu i do suđenja. U rijetkom procesu dešavanjima iz tog vremena sud u Džeđiangu je u aprilu osudio jednog čovjeka od 80 godina na 42 mjeseca zatvora zbog ubistva koje je počinio 1967. kao gardejac.
Međutim, kako Komunistička partija nije voljna da ulazi u negativne posljedice i postavlja pitanja svoje ružne prošlosti, sve se završava na individualnoj odgovornosti i izvinjenjima.
Neposredno nakon Maove smrti 1976. godine Kulturna revolucije je okončana i vlasti su optužile kontraverznu Bandu četvoro, vođa histerične revolucije koje je predvodila Maova žena Djiang Ching. Svo četvoro su uhapšeni i osuđeni 1980.
Sljedeće godine zvanična partijska linija je bila da je Kulturna revolucija gurnula Kinu u "najozbiljnije nazadovanje" i nanijela joj "najteže gubitke" od formiranja Narodne Republike Kine 1949.
I danas je zvanična politika da je Mao imao 70 odsto dobrih stvari i 30 procenata pogrešnih, da je pravio "velike greške", ali da mu je doprinos zemlji bio mnogo veći. Time ja za vlast to pitanje završeno.
Praktično ni jedan muzej, memorijal, ili film u Kini nije posvećen Kulturnoj revoluciji, osim, koliko se zna, jednog privatnog muzeja u provinciji Sičuan koji diskretno pominje "Crvenu eru".
U javnom izvinjenju objavljenom u junu, Liu Boćin iz provincije Šandong detaljno je naveo svoje zločine i listu žrtava, ali je samo ovlaš pomenuo političke direktive koje su ga rukovodile na to.
Umesto toga on je naveo "mladost i neznanje, da je bio podstican i zao i da nije razlikovao dobro od zla", kada je proganjao svoje učitelje i uništavao im kuće.
"Iako je razlog za to bilo okruženje Kulturne revolucije, ja kao pojedinac snosim odgovornost za moja zla djela", napisao je Liu.
( Tanjug )