Zaustavljaju reforme i vraćaju opoziciju u nacionalnu priču

Presuda Ustavnog suda u predvečerje odluke o izmjenama Ustava mogla bi zaustaviti pregovore sa Briselom i promjene u pravosuđu

102 pregleda20 komentar(a)
29.07.2013. 13:55h

Odluka Ustavnog suda da obori Zakon o obrazovanju značajno će ugroziti pregovore o izmjeni Ustava i smanjiti šanse da na vrijeme bude ispunjen ključni uslov za otvaranje pristupnih pregovora za 23. i 24. poglavlje koji se odnose na vladavinu prava. Time će Demokratska partija socijalista (DPS) odložiti reforme pravosuđa, koje traži Evropska unija, i zadržati jak politički uticaj na tu granu vlasti.

S druge strane poništavanje sporazuma, koji su prije dvije godine lideri opozicije postigli sa tadašnjim premijerom Igorom Lukšićem, izazvaće novo nepovjerenje među opozicionarima i povećati opasnost da se značajan dio ponovo vrati identitetskim pitanjima umjesto da insistira na reformama.

Boris Marić iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) smatra da je Ustavni sud ponovo pokazao da je instrumentalizovan i pod jakim uticajem vladajućih struktura, jer je odluku o proglašenju neustavnim izmjena Zakona o obrazovanju donio pet dana prije isteka roka za usvajanje Ustava. Time je, smatra on, značajno smanjena šansa za usvajanje izmjena Ustava u dijelu pravosuđa.

“DPS je u stanju da koristi razne taktike političke borbe, a posebno onu 'učini mu ćejf, ne završi mu posa'"

“Postoje vrlo jake i jasne pretpostavke da je Ustavni sud instrumentalizovan i politizovan u 'škakljivim' postupcima sa jasnim tajmingom, iako su ustavna rješenja u dijelu koji reguliše službeni jezik i jezik u službenoj upotrebi praktično neprimjenjiva”, tvrdi Marić.

Odluku o proglašenju neustavnim izmjena Zakona o obrazovanju, Ustavni sud je donio u predvečerje dogovora o usvajanju amandmana na Ustav, koji bi omogućili reforme u pravosuđu. Zakon o obrazovanju je proglašen neustavnim godinu i po nakon žalbi funkcionera Socijaldemokratske partije (SDP) Rifata Rastodera i Matice crnogorske, a odluka objavljena nepunih pet dana uoči isteka roka za izmjene Ustava.

Koliko je tajming nezgodan pokazala je i odluka čelnika SDP-a da, prema informacijama “Vijesti”, prije usvajanja amandmana ne objavljuju presudu koja je donijeta 18. jula kako ne bi ugrozili pregovore sa opozicijom. Socijaldemokrate su svjesne da bi time smanjile šanse da Socijalistička narodna partija (SNP) i Pozitivna Crna Gora glasaju za izmjene Ustava, i tako omoguće ispunjavanje ključnog uslova za otvaranje pregovora za 23. i 24. poglavlje.

Iako bi izmjenama Ustava bilo omogućeno da se dvotrećinskom većinom bira vrhovni državni tužilac, sedam sudija Ustavnog suda i četiri člana Sudskog savjeta, što bi značajno smanjilo uticaj vlasti na pravosuđe, Marić upozorava da su te šanse sada smanjene.

“Ostaje konstatacija da smo kao društvo odavno ušli u duboku krizu političkog sistema, sa najavom sve težih posljedica. Ipak, hoću da vjerujem da opozicija ima dovoljno zrelosti da shvati važnost promjena Ustava u dijelu uređenja pravosuđa, a pitanje jezika može se rješavati na brojne druge načine”.

Nakon poziva funkcionera Demokratskog fronta ostatku opozicije da, nakon odluke suda, bez uslovljavanja ne glasa za izmjene Ustava, jasno je da će najveći politički pritisak biti na Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP) koja je jedna od potpisnica sporazuma sa Lukšićem.

Dok su čelnici Fronta i ranije odbijali da glasaju za amandmane, stranka Srđana Milića pokazala je najveću otvorenost da podrži izmjene i ubrza reforme u pravosuđu. I pored najavljene podrške Pozitivne Crne Gore, bez devet poslanika Milićeve stranke nemoguće je obezbijediti potrebne dvije trećine za izmjenu Ustava. S druge strane, prva reakcija iz SNP-a da je “Ustavni sud posljednja linija odbrane crnogorskog šovinizma” ukazuje da bi se Milić mogao priključiti retorici kolega iz Fronta i odustati od reformi.

Takva strategija mogla bi opoziciju ponovo vratiti na prostor identitetskih pitanja, koja su nakon parlamentarnih izbora stavili u drugi plan, i uvesti na teren u kojem se DPS sa njima najlakše obračunava. To bi se moglo potvrditi već u slučaju neusvajanja amandmana na Ustav, kada se mogu očekivati optužbe da je opozicija zbog nacionalnih tema zaustavila proces integracija.

Iako funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) Miodrag Vuković tvrdi da se odluke Ustavnog suda ne smiju komentarisati, jer se time zadire u samostalnost sudske vlasti, korist od posljednje presude ponovo bi mogla imati najjača parlamentarna stranka jer bi zaustavljanjem izmjena Ustava spriječila reforme u pravosuđu, na koje se obavezala, tek nakon insistiranja iz Brisela. To ne bi bio prvi put da se DPS preko Ustavnog suda izvlači iz neugodnih obećanja, nakon što je taj sud oborio Zakon o manjiskim pravima, kojim su garantovani mandati Albancima i Bošnjacima u Skupštini, a koji je bio njihov uslov da podrže crnogorsku nezavisnost.

Ipak, Marić smatra da bi se takvo opstruiranje moglo vratiti upravo stranci Mila Đukanovića, jer bi time bio zaustavljen čitav proces integracija Crne Gore.

“DPS je u stanju da koristi razne taktike političke borbe, a posebno onu 'učini mu ćejf, ne završi mu posa'. Ako je politički trik u pitanju isuviše je jeftin za ozbiljnost procesa pregovora sa EU u kome Crna Gora već sada ima brojne obaveze i čije neispunjavanje potencijalno može ostaviti ozbiljne posljedice na crnogorsko društvo, ali ni DPS neće dobro proći”, smatra Marić.

Udarac Lukšiću i Krivokapiću

Odluka Ustavnog suda mogla bi uticati na politički rejting bivšeg premijera Igora Lukšića, koji je opoziciji garantovao sprovođenje Zakona o obrazovanju, ali i predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića koji je ključni pregovarač oko izmjena Ustava.

Dok se obaranje sporazuma o jeziku može tumačiti i kao pokušaj uticajnih krugova vlasti da degradiraju Lukšića, eventualno neusvajanje ustavnih promjena značajno će ugroziti Krivokapićevo dalje približavanje opoziciji i njegove pregovaračke pozicije. Krivokapiću na ruku neće ići ni činjenica da je iz njegove stranke došao zahtjev Ustavnom sudu. Marić očekuje da opozicija ubuduće dobro razmisli prije političkih trgovina sa vlašću.

“I sam sporazum o jeziku došao je kao kompenzacija za pretrčavanje opozicionih lidera preko mogućnosti da tada, nakon tri godine, Crna Gora dobije normativni i institucionalni okvir za fer i slobodne izbore. Oni su tada upriličili vrlo problematičan sporazum o jeziku, sa pravnog stanovišta gledano, i postali voljni ili nevoljni saučesnik političkih trgovina. Umjesto da je tada fokus djelovanja bilo izborno zakonodavstvo i institucije koje ga sprovode, oni su pregovarali o jeziku".

"Možda je to donijelo neku kratkoročnu političku korist opoziciji, ali nakon toga imamo aferu Snimak kao posljedicu decenijske nesposobnosti da opozicija djeluje sistemski”, smatra Marić.

Sporazumi nijesu iznad Ustava

Iako odluku nijesu zvanično objavili ni deset dana nakon donošenja, iz Ustavnog suda Crne Gore su juče preko “Pobjede” obrazložili zbog čega su sporazum Lukšića i opozicije. U obrazloženju se navodi da je članom 13 Ustava Crne Gore, propisano da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski jezik, i da je srpski u službenoj upotrebi.

“Ne proizilazi ustavnopravno dopuštenje zakonodavca za uspostavljanje drugačijeg pravnog položaja službenog jezika i ostalih jezika u službenoj upotrebi, u bilo kojoj oblasti pa ni u procesu opšteg obrazovanja u državnim ustanovama, odnosno konkretnog uređenja izvođenja nastave na tim jezicima".

"Nasuprot tome, zakonodavac je odredbom člana 11 stav 2 Opšteg zakona, kojom je utvrđeno da se 'nastava u ustanovi izvodi i na srpskom jeziku, kao jeziku u službenoj upotrebi', u suštini, upotrebu srpskog jezika, u materijalnom smislu uspostavio na način suprotan Ustavu, kako u odnosu na crnogorski jezik, kao jedini službeni jezik u Crnoj Gori, tako i u odnosu na ostale jezike (bosanski, albanski i hrvatski jezik), koji su takođe u službenoj upotrebi”, navode u Ustavnom sudu.

Galerija