STAV

Zemlja amatera

Ako želi da zaustavi retrogradan hod, Crna Gora će biti primorana da iz temelja raskrsti sa aktuelnim sistemom vrijednosti i ponašanja. Kako put od hiljadu milja počinje jednim korakom, crnogorsko putešestvije će početi onda kada se većinski dio stanovništva, za početak, profesionalno lati svoje građanske uloge u društvu

69 pregleda4 komentar(a)
Euro Crna Gora, Foto: Shutterstock
28.05.2013. 08:19h

Nakon buržoaske revolucije, duh prosvetiteljstva snažno je obilježio francusko društvo 18. vijeka. Uvođenje štampe i širenje znanja tumačilo se se kao snažan podsticaj slobodi obrazovanja od političkih i vjerskih okova. U duhu svog vremena, markiz De Kondorse vjerovao je da će pojava štampe stvoriti javno mnjenje koje će biti moćno zbog svoje veličine i predstavljati tribunal koji će oslobođen svake prinude, zastupati razum i pravdu. To će biti sud javnosti kojem ništa ne promiče i kome ništa ne može umaći. Takav narodni tribunal podrazumijevao je osviještenog pojedinca sa kritičkim odnosom prema stvarnosti. Ukratko, građanina - u modernom smislu. Od tada do danas, Francuzi su pokazali da su dostojni te uloge.

Međutim, De Kondorse bi se našao u čudu, da je u prilici da prati aktuelnosti u CG 21. vijeka.

Crnogorski zvaničnici uporno i drčno ponavljaju ocjene da je Crna Gora država koja je na pravom putu. Vladajuća elita nastavlja da se hvali ekonomskom stabilnošću i dinamičnim ekonomskim razvojem. Prosperitetnom ekonomijom sa izdašnim resursima. Kako nas informišu, Crna Gora je lider u regionu i inspiracija za investitore. Nevolja je međutim, što vladajuća elita pokušava da objasni građanima da žive bolje nego što oni misle. Osim što se ovakvom retorikom vrijeđa i potcjenjuje inteligencija svakog prosječnog Crnogorca, ona predstavlja ultimativni izraz nepoštovanja vlasti prema građanima. Nedopustiva je lakoća neodgovornosti za javnu riječ. Svakako, za ovakvo stanje krivicu snose i građani koji to nikako da kazne. Da li se onda zaslužuju zvati građanima ili su to pak građani amateri, tema je za neki drugi tekst. Crna Gora je danas propala ekonomija, ogrezla u korupciji i nekompetentnosti vlasti i administracije. Tragično stanje crnogorskog društva svakim danom je gore. Uporno istrajavanje na modelima ponašanja koji su uzrok ovakve stvarnosti, oduzima nadu za bolju budućnost.

Danas se suočavamo sa tri krucijalna pitanja koja upućuju na uzroke ovakvog stanja. Osvrnimo se ukratko na njih. Prvo je pitanje nedoraslosti intelektualnih elita. Na javnoj sceni gotovo da nema kompetentne i profesionalne diskusije o ma kojoj temi. Kada je riječ o privredi, kreatori ekonomske politike, analitičari i ideolozi, horski se zalažu za poboljšanje ambijenta, institucionalne i strukturnih reforme, privlačenje kapitala i sl. Veoma su skloni da zajednički maštaju o sreći koju će nam donijeti strani investitori. Ova opšta mjesta gotovo da se mogu izgovarati u kontekstu ekonomskog ambijenta bilo koje države. Kontinuirana potreba za reformama i kapitalom uvijek će biti obilježje svakog društva i epohe. Implikacija narečenog je činjenica da je zajednički imenilac za sve teoretičare i ekonomske ideologe, taj da je njihova priča u potpunosti tačna, precizna i apsolutno beskorisna.

Nevolja je što takav pristup ne može biti temelj razvoja. On jedino služi kao maska za bezidejnost i neznanje. Za ozbiljnu politiku potrebni su jasna vizija i strategija. Potrebni su iskustvo i profesionalnost. Jasna detekcija problema i konkretni predlozi za rješenje istih. Ukratko, potrebno je sve ono čega Crna Gora nema, ili ima u veoma maloj količini. Danas je napravljen ambijent u kojem su mediokriteti zauzeli mjesto profesionalcima, a ovi drugi su razočarani, ne rade ili u najboljem scenariju uhljebljenje traže negdje vani. Oni koji žele da se ozbiljno bave bilo čime u Crnoj Gori, veoma brzo shvate da su za to odabrali pogrešnu zemlju. Nameće se zaključak da je Crna Gora suštinski zemlja amatera. Kada je riječ o biznisu, stvari su u osnovi jednostavne. Ljudi koji imaju novac ulažu ga tamo gdje postoje povjerenje i poštovanje. Gdje su pravila igre jasna, a rizik od nelojalne konkurencije minimalan. U biznisu je najveći kapital kredibilitet pojedinca, kompanije i države. Kada Crna Gora dobije obrise ozbiljne države, onda će biti inspiracija mnogima pa i investitorima iz inostranstva.

Sljedeće važno pitanje su unutrašnje podjele. Već više od dvadeset godina ovo je materija na kojoj se predano radilo. Rezultat takvih akcija je raspolućeno i zbunjeno društvo koje prečesto liči na neozbiljan Mapet šou. Krivci za takvo stanje nalaze se u svim elementima društva, medijima, vlasti i opoziciji. S tim što daleko najveća krivica pripada vlasti, jer najveću količinu moći prati najveća odgovornost. Dok god među narodom bude postojala atmosfera međusobnog nepovjerenja i nepoštovanja, Crna Gora će biti društvo dekadencije i nazadovanja. Naposletku, treće pitanje tiče se prva dva, a to je pitanje institucija. U pomoć ćemo pozvati još jednog znamenitog francuza - Gistava le Bona. U klasičnom djelu – Psihologija gomila, Le Bon kaže da institucije i vlada države predstavljaju proizvod rase. I da se narodom ne vlada u zavisnosti od trenutnog hira, već onako kako zahtijeva njegov karakter. Zaključuje da karakter naroda, a ne njegove vlade, određuje njegovu sudbinu i da sve institucije koje nisu u dubokom skladu sa karakterom naroda, samo su pozajmjljeno odijelo i prolazna maska.

Ova Le Bonova zapažanja simptomatična su iz više uglova. Ako su institucije proizvod rase, onda se mora prihvatiti, neprijatna činjenica, da su crnogorske institucije slika ovdanašnjih Crnogoraca. One reflektuju naš karakter i način razmišljanja. Ako je tačno da se narodom vlada u skladu sa njegovim karakterom, onda Crna Gora ima vlast kakvu zaslužuje. Da zaključimo - kada kao društvo budemo bolji, zaslužićemo profesionalnije institucije kao i odgovorniju vladajuću elitu na čelu. Isto tako, zakoni su kroz istoriju civilizacije uvijek nastajali iz neke aktuelne potrebe. Crnogorci usvajaju razne zakone i usklađuju legislativu sa EU. To često može da bude korisno, ali, prisjetimo se opet Le Bona, koji je upozorio da su sve institucije koje nisu u skladu sa karakterom naroda - samo prolazna maska. Prisjetimo se samo nekih besmislenih zakona kao što su npr. neki iz oblasti saobraćaja. Oni zasigurno nisu proizvod potrebe, a još manje ozbiljne ekspertize. Poenta je u tome da se u ovoj zemlji mnogo šta usvaja i implementira. Sa mnogo poleta i bez previše pameti, a da niko prethodno ne stavi prst na čelo. Kao da u društvu ne postoje elementi koji bi se time bavili.

Sve u svemu, stvorena je slika jedne mučne i haotične stvarnosti. Ako želi da zaustavi retrogradan hod, Crna Gora će biti primorana da iz temelja raskrsti sa aktuelnim sistemom vrijednosti i ponašanja. Kako put od hiljadu milja počinje jednim korakom, crnogorsko putešestvije će početi onda kada se većinski dio stanovništva, za početak, profesionalno lati svoje građanske uloge u društvu.