Jahte gore, a za "Oradu" nema mjesta

Incident u kome je u požaru juče potpuno uništena jahta „Sirena“, na djelu je pokazao ono na što poznavaoci prilika u pomorstvu već nekoliko godina upozoravaju vlasti, „posvećene stvaranju uslova za razvoj elitnog jahting turizma“. Nedovoljna kontrola onoga što se događa na moru, te nerazmišljanje nadležnih u državi o tome kako treba adekvatno rasporediti postojeće (ograničene) resurse koje Crna Gora ima da se suoči sa sličnim incidentnim situacijama, rezultirali su pravim haosom juče u Topljanskom zalivu i scenama koje niko od nautičara ne želi vidjeti- zapaljenom jahtom koju vjetar nosi po moru i spasilačkim službama koje je gase tek kada se ona nasukala na plaži u blizini vile Vlade Crne Gore u Njivicama. Sve to dešavalo se kada su u Boki juče boravila tri velika kruzera sa nekoliko hiljada putnika „MSC Armonia“, „Celebrity Silhouette“ i „L`Austral“, te nekoliko desetina jahti od kojih su neke, poput 62-metarske „Rome“ pod britanskom zastavom, prolazile pored sablasnog prizora u Njivicama.

Odluka Vlade da nakon tivatskog Arsenala proda i kasarnu „Orjenski bataljon“ u Kumboru, a da za preostala plovila Mornarice VCG bukvalno ne ostavi više ni jednu bitvu u Boki pri kojoj bi se ona mogla vezati, rezultirala je činjenicom da su glavni efektivi Odreda za spašavanje MCG, stacionirani u Baru, a ne u Boki.

„Sirena“ je prije nego što se zapalila u Topljanskom zalivu, u marini Porto Montenegro tankovala gorivo oslobođeno carine i PDV-a. Po propisima, jahta je nakon toga morala odmah da isplovi iz crnogorskih teritorijalnih voda, ali ona to nije učinila, već se usidrila kod Njivica

Jedini brod koji je juče mogao intervenisati na moru i početi gašenje zapaljene jahte dok je ona bila u plovidbi, pučinski remorker PR-41 „Orada“ Mornarice VCG, nema svoje mjesto u Boki. Taj brod bazira u Baru odakle mu do Herceg Novog, nakon davanja uzbune, treba minimum tri sata plovidbe, a za to vrijeme zapaljena jahta bi svakako izgorjela.

Lučki remorker LR-77 Odreda za spašavanje MCG, koji je smješten na neuslovnom privezištu na Pristanu na Lušici, za razliku od PR-41, nije opremljen vodenim topovima i opremom za gašenje zapaljenih brodova. Stoga proizilazi da cijeli zaliv Boke – područje gdje se odvija više od 80 odsto pomorskog saobraćaja u Crnoj Gori, gdje su Luka Kotor, brodogradilište Bijela, tankerske instalacije u Lipcima i Bonićima, više marina od kojih je najveća Porto Montenegro, nije pokriven nijednim adekvatnim spasilačko-vatrogasnim i plovilom za intervencije u eventualnim ekološkim incidentima.

Za to vrijeme, u Luci Bar, stacionirana su dva tegljača firme „Ocean Montenegro“ – „Topolica“ i „Sozina,“ te vojni remorker PR-41 koji svi imaju vodene topove, spasilački brod SAR-1 Uprave pomorske sigurnosti, dva velika patrolna čamca Pomorske policije itd. Zanimljivo, Udruženje pilota Luke Kotor – profesionalaca koji znaju kakvi se sve incidenti mogu desiti u Boki gdje svakodnevno plovi na desetine jahti i putničkih brodova, prije više od tri mjeseca od Ministarstva pomorstva i saobraćaja eksplicitno je tražilo da se remorker PR-41 „Orada“ stacionira u Boki i tokom nautičke sezone bude na raspolaganju da za kratko vrijeme isplovi i pruži neophodnu asistenciju brodovima tokom nepovoljnih meteo uslova ili bilo kakvog incidenta.

Piloti su od Ministarstva pomorstva tražili i uvođenje VTS sistema u Boki, imenovanje pilot-koordinatora koji bi nadzirao kompletan pomorski saobraćaj u zalivu, te vraćanje nekadašnjeg Koordinacionog tijela za regulisanje plovidbe Bokokotorskim zalivom.

„Sirena“ je prije nego što se zapalila u Topljanskom zalivu, u marini Porto Montenegro tankovala gorivo oslobođeno carine i PDV-a. Po propisima, jahta je nakon toga morala odmah da isplovi iz crnogorskih teritorijalnih voda, ali ona to nije učinila, već se usidrila kod Njivica.

Da postoji sistem kontrole i praćenja ponašanja jahti u Boki, ta činjenica odmah bi privukla pažnju nadležnih državnih službi na „Sirenu“ koji bi onda vjerovatno i adekvatnije i brže reagovali tokom požara koji je zahvatio jahtu.

( Siniša Luković )