I direktori će konačno moći da štrajkuju

Mogućnost kontraštrajka će natjerati obje strane da ozbiljnije pristupe ispunjavnju svojih ugovornih obaveza, smatraju u Uniji poslodavaca

76 pregleda10 komentar(a)
štrajk, Foto: Vesko Belojević
25.03.2013. 21:29h

Crnogorski poslodavci će, nakon usvajanja izmjenjenog Zakona o štrajku, imati mogućnost da na štrajk zaposlenih odgovore sopstvenim štrajkom i isključe iz procesa rada i one radnike koji nijesu željeli da bojkotuju rad.

Predlogom koji je usaglasila Radna grupa predviđa se da poslodavac može isključiti zaposlene koji ne učestvuju u štrajku iz procesa rada ako je štrajk već započet i ako je proteklo najmanje 30 dana od dana početka štrajka. Zaposleni koje poslodavac sam isključi sa posla nemaju pravo na zaradu ali imaju na minimalne doprinose.

Institut poznat kao „lock out“, kontraštrajk ili isključenje sa rada, biće uvršteno u Zakon o štrajku na inicijativu Unije poslodavaca (UPCG) koja želi poslodavce da zaštiti od sve češćih štrajkova, a sa tom odredbom je zadovoljna i Unija slobodnih sindikata (USS) zato što „lock out“ može da počne tek nakon 30 dana štrajka.

“'Lock out' je institut koji postoji u uporednim zakonodavstvima, i mi mu se nijesmo mogli suprotstaviti"

Generalna sekretarka UPCG Suzana Radulović objasnila je „Vijestima“ da su se za taj oblik kontraštrajka, kojim se kažnjavaju radnici koji su odbili da se pridruže štrajku i ostali na strani poslodavca, odlučili kao na „protivtežu prava na štrajk“.

“Ovaj institut će natjerati obje strane da ozbiljnije pristupe ispunjavnju svojih ugovornih obaveza, kao i na korišćenje svih drugih mogućnosti za rješavanje postojećih sporova prije nego se donese odluka o stupanju u štrajk“, smatra ona.

Radulović je kazala da je UPCG pitanje potrebe uvođenja „kontraštrajka“ potencirala i ranije ali nije nailazila na razumijevanje i podršku druga dva socijalna partnera.

„Institut kontraštrajka po prvi put se uvodi u naše zakonodavstvo, iako je zastupljen u mnogim zemljama EU, kao i zemljama iz okruženja. Štrajk, kao metod rješavanja sporova iz radnog odnosa, treba da bude krajnje sredstvo za ostvarivanje prava, kada se iscrpe sve ostale mogućnosti za postizanje dogovora i rešavanje problema“, rekla je Radulović.

Prema njenim riječima, iako štrajkovi često za uzrok imaju opravdane zahtjeve radnika, sve češće se tom načinu iskazivanja nezadovoljstva pristupa, a da prethodno nije bilo pokušaja da se problem riješi na drugi način.

Takođe, kako je rekla, sve je češća pojava da se zahtjevi štrajkačkih odbora saopštavaju ultimativno, bez spremnosti na dijalog i bez obzira da li postoji realna mogućnost za ispunjavanje tih zahtjeva, kao i zaposijedanjem imovine koja je vlasništvo poslodavca, i na taj način sprečavanjem poslovanja, što samo produbljuje problem.

Zamjenik generalnog sekretara USS Željko Burić je kazao da je njihova organizacija inicirala izmjene Zakona jer je postojao veliki broj nepravilnosti u njegovoj primjeni, a najvažnija je da su poslodavaci jednostrano utvrđivali minimum procesa rada. To su, kazao je, koristili kako bi zaposlenima osporili pravo na štrajk.

U važećem Zakonu glavni problem je određivanje minimuma procesa rada jer su poslodavcu data praktično neograničena ovlašćenja

“'Lock out' je institut koji postoji u uporednim zakonodavstvima, i mi mu se nijesmo mogli suprotstaviti, s tim što poslodavac može pribjeći takvoj mjeri tek nakon 30 dana trajanja štrajka. Predstoji nam da vidimo kakvi će biti efekti primjene tog instituta u našoj praksi”, objasnio je Burić.

Burić tvrdi da su izmjenama uspjeli da poboljšaju položaj zaposlenih koji se odluče da svoja prava štite pokretanjem štrajkačkih aktivnosti, a poboljšanje se uglavnom odnosi na jasnije definisanje djelatnosti koje su od posebnog (javnog) društvenog značaja u kojima se mora poštovati minimum procesa rada prije početka štrajka. Osim toga, kako je rekao, zaposleni koji štrakuju, ubuduće će imati mogućnost da štrajkačke aktivnosti ispoljavaju nedolaskom na posao.

“Ono što je u ovom trenutku uočeni problem, koji odudara od usaglašenog teksta izmjena Zakona, je predložena odredba koja predviđa obavezu da je štrajkački odbor dužan da, u najkraćem roku, dostavi poslodavcu eventualne izmjene na spisku zaposlenih koji su u štrajku.

Ovakva odredba nije dogovorena u procesu pregovaranja na nivou Radne grupe, i ukoliko ostane u zakonu, to će biti značajna barijera za sindikate u organzaciji štrajkačkih aktivnosti”, kazao je Burić.

Po tom pitanju će se USS, kako je rekao, obratiti Ministarstvu rada da koriguje predloženi tekst zakona, ili, ukoliko to bude potrebno, pokrenuti kampanju prema poslanicima u Skupštini, kako bi mogli amandmanski djelovati na izmjenu neusaglašenog rješenja.

Minimum procesa rada mora na reviziju

U važećem Zakonu glavni problem je određivanje minimuma procesa rada jer su poslodavcu data praktično neograničena ovlašćenja. Burić je kazao da su pregovorima uspjeli to da isprave.

Radulović je objasnila da se legitimnost prava na kontraštrajk može osporavati ekonomskom nejednakošću strana u radnom odnosu

“Inoviranim zakonskim rješenjem predviđeno je da se minimum procesa rada, u djelatnostima od posebnog društvenog interesa, u kojima bi prekid rada mogao ugroziti opšti interes građana, utvrđuje sporazumno između nadležnog ministarstva, reprezentativnih organizacija poslodavaca i sindikata, najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu zakona”, objasnio je on i dodao da ukoliko se o minimumu procesa rada ne postigne saglasnost u tom roku, ministarstvo je dužno da o tome obavijesti Agenciju za mirno rješavanje radnih sporova.

Arbitražno vijeće Agencije donosi obavezujuću odluku o minimumu procesa rada, u roku od 30 dana od dana njegovog formiranja. Na taj način smatraju da će se značajno prevazići najveća barijera u organizovanju štrajka”, naveo je Burić.

„Kontraštrajk nije pravedno rješenje”

Radulović je objasnila da se legitimnost prava na kontraštrajk može osporavati ekonomskom nejednakošću strana u radnom odnosu, ali pravo poslodavca na kontraštrajk ima etički osnov legitimnosti, a to je potreba da se obezbijedi zaštita interesa poslodavca kao druge ugovorne strane.

„Na ovaj način se pojačava i odgovornost sindikalnih predstavnika prema drugim zaposlenim za legitimnost samog štrajka i zahtjeva koji se njime postavljaju“, kazala je Radulović, ističući da će novi institut doprinijeti jačanju socijalnog dijaloga na nivou kompanije i rješavanju problema mirnim putem.