Nadica Bjelčić kreira aplikacije za učenje za svog paralizovanog sina

Vjerovatno nikad neće progovoriti, rekli su ljekari Nadici Bjelčić iz Zagreba za jednogodišnjeg sina koji je rođen sa cerebralnom paralizom. Denis (12) danas ide u šesti razred po redovnom programu, piše portal 24sata.hr. Denis je nepokretan, malo pomjera ruke, ali nedovoljno da bi stabilno držao olovku ili udžbenik za nastavu. Vid mu je jako slab, razvijen je samo 10 odsto na lijevom oku.

Dječak sa daljine od četiri metra ne razaznaje oblike. Govori sporije, ali jednako inteligentno kao i njegovi vršnjaci koji su rođeni zdravi. Denis je jako radoznao, postavlja bezbroj pitanja, zna da rješava razlomke, čita lektiru i rješava testove. Sve zahvaljujući svom trudu i upornosti roditelja.

Denis je mogao da ostane dijete koje ne zna da objasni da li je gladno ili žedno, ali njegova majka to nije mogla da dozvoli.

“Počela sam sa običnim papirom, na kome sam mu nacrtala znake za: DA, NE, JOŠ, DOSTA. Već kao beba pogledom na simbol mi je pokazivao šta želi. Poslije sam mu sve crtala, a fotografije ljudi i stvari štampala sam s interneta

“Naučili smo ga da koristi ono što ima”, kaže njegova majka, koja u Hrvatskom telekomu radi na razvoju informacionih sistema.

Nadica Bjelčić je za svaki razred za svog sina na laptopu i iPadu programirala aplikacije pomoću kojih dječak prati gradivo.

“Počela sam sa običnim papirom, na kome sam mu nacrtala znake za: DA, NE, JOŠ, DOSTA. Već kao beba pogledom na simbol mi je pokazivao šta želi. Poslije sam mu sve crtala, a fotografije ljudi i stvari štampala sam s interneta. Pisala sam mu crvenim markerom jer ta boja najbrže dolazi do mozga”, kaže nejgova majka.

Denis je progovorio sa dvije godine, a šest mjeseci nakon toga već je povezivao tri riječi. Godinu prije nego što je krenuo u prvi razred prošao je 80 odsto gradiva da ne bi bio u zaostatku za kolegama. Nadica je na računaru instalirala Boardmaker, program koji Denis i danas koristi tokom nastave. U praznom dokumentu majka sama upisuje nastavni program, ubacuje ilustracije.

“Slova, brojke i slike uvećane su na nivo koji on može da vidi. Razmaci između brojki su mnogo veći nego u udžbenicima kako bi mogao da raspozna znakove", priča Nadica.

Dok je ona objašnjavala, Denis je na tabletu rješavao matematičke zadatke. Zbog lošeg vida mora da prisloni lice na tablet da vidi, ali dječak je uporan. I profesori su se navikli. Denisu materijale šalju na računar.

"Za vrijeme ispita djeca znaju da Denisu treba tišina da bi čuo i razumio profesora, a potom i razmislio o odgovoru. Za matematičke zadatke ima asistenta koji upisuje šta on računa”, objašnjava majka. Ipak, matematika mu nije omiljena.

“Siguran sam da želim da postanem pisac”, kazao je on reporterima hrvatskog portala 24sata. Osim učenja, Denis na tabletu može i da se igra, što mu pomaže za razvoj motorike.

Fakulteti razvijaju programe za djecu sa posebnim potrebama

Četiri fakulteta: FER, Grafički, Edukaciono-rehabilitacioni i Filozofski udružili su se i od januara prošle godine pokušavaju da razviju programe koji će u budućnosti pomagati djeci kao što je Denis, koji otežano komuniciraju. On i njegova majka Nadica koja je predsjednica Udruženja Oko, koje okuplja roditelje djece s oštećenjima vida, svojim savjetima su, pored ostalih, pomagali studentima kako bi ovi iz prve ruke mogli da čuju šta je to što bi programi trebalo da sadrže.

( Vijesti online )