Preminuo Veljko Radović
U izdanju “Vijesti” publikovana je i knjiga “Ekserom u vodu”, u kojoj su objedinjeni svi publikovani eseji
Poznati crnogorski dramski pisac Veljko Radović preminuo je u Podgorici.
Radović je do smrti bio profesor na Fakultetu umjetnosti Univerziteta Donja Gorica, a bio je i prvi dekan te jedinice. Radio je i kao profesor dramaturgije na Akademiji umetnosti u Novom sadu i Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju.
Objavio je nekoliko knjiga pripovjedaka, eseja, novela i pozorišnih kritika. Uvršten je u Enciklopediju svjetskog teatra. Dobitnik je svih najvažnijih priznanja koja se dodjeljuju za pozorišne angažmane i drame su mu igrane respektabilnim južnoslovenskim teatrima.
Cjelokupan njegov intelektualni angažman, u teatru i van njega, u znaku je kontiuiranog otpora hegemonistističkim idejama. Bio je veliki kritičar političke i društvene scene Crne Gore i Srbije, intelektualac koji je svojim stavovima ukazivao na brojne društvene nedostatke i anomalije u ponašanju političara. Asketski je posvećen istraživanjima temeljnih pitanja dramske umjetnosti, politike, teatrologije, antropologije.
Kulturološki nivo, opseg i humanizirajući impus njegove esejistike impresioniraju. Bio je dugogodišnji saradnik “Vijesti”, potpisivao je popularnu kolumnu “Ekserom u vodu” u kulturnom dodatku “Art”.
U izdanju “Vijesti” publikovana je i knjiga “Ekserom u vodu”, u kojoj su objedinjeni svi publikovani eseji. Za pomenutu knjigu kao i za trotomna izabrana djela, Radović je 2007. dobio Trinaestojulsku nagradu.
“Sve što Radović stvara oblikuje kao visoki profesionalac, briljantno. Žestoko se usprotivio trivijalnosti opšteg mjesta i zastarjelosti književnog zanata. Sudeći po sabranim dramama, Radovićev književni vrt je uređen rafinirano i skladno. I detalji i cjelina. Svaka stazica i svaka latica je na svom mjestu. Njegovo stvaralaštvo ne označava samo spisateljako majstorstvo, nego i estetski antidogmatizam.
Pored mnoštva originalnih izuma, on je pokazao kako se na klasičnim osnovama stiže do literarnog moderniteta. Očigledno, voli sinkretizam. Sve što stvra podvrgnuto je sažimanju. To je i shvatljivo kad se zna da je kod njega izražena težnja ka jedinstvenosti stila i jednostavnosti kazivanja. U njegovom tzvoračkom činu nema ni simuliranja ni blefiranja. To je vidljivo i ne njegovoj esejistici koja nastaje na autorovom fantastičnom zanimanju za moderne fenomene”, zapisao je o Radovićevom stvaralaštvu, prof. dr Ratko Božović.
Galerija
( Jelena Pavićević Tatar )