U Klubu slijepih na Zabjelu penzioneri se provode uz karte i griju lozovačom

Uz kafu od 30 centi obično ide ljuta lozovača koja košta pola eura. Gosti pijuckaju pivo, vino i vinjak, sokove manje, ali su kafa i rakija nezaobilazni

112 pregleda2 komentar(a)
25.12.2012. 01:28h

U Klubu slijepih na Zabjelu, skromnoj kafani sa pocijepanim kariranim stolnjacima i ispucalim zidovima, svakodnevno se okupljaju slabovidi, ali i ljudi koji imaju oko za cjenovnik i dobru atmosferu.

Uz kafu od 30 centi obično ide ljuta lozovača koja košta pola eura. Gosti pijuckaju pivo, vino i vinjak, sokove manje, ali su kafa i rakija nezaobilazni. Konobarica Vera kazala je "Vijestima" da tek predveče dolazi nekoliko slijepih penzionera, koji provode vrijeme uz šah i karte.

Reporteri "Vijesti" posjetili su Klub oko 11 časova, u kojem su penzioneri, uz smijeh i viku, uživali u preferansu i mauzu. Desetak njih sjedilo je u jaknama i kaputima u prohladnoj prostoriji, grijući se rakijom i cigaretama.

Najveselijeg Sloba Milića prijatelji su stalno opominjali da "malo manje priča i više igra". "Za onim stolom (gdje se igrao preferans) sjede gospoda i igraju gospodsku igru, dok ovdje igramo mi seljaci kočijašku igru (mauz)", kazao je Milić šaljivo, pokazujući na penzionera koji se najviše nervirao i bio najbučniji u partiji preferansa.

Penzioneri su zbijali glasne šale na njegov račun, na šta je nervozni starina još žustrije reagovao. Iako je završio srednju mašinsku školu, Milić je sve vrijeme citirao latinske i ruske izreke i mnoge velikane jugoslovenske književnosti.

S njim su kartali bivši novinar Svetozar Jovanović, kojeg su svi zvali Rule po jednoj starogradskoj pjesmi, bivši radnik "Izolacije" Đoko Popović, koji je na Milićevu provokaciju odgovorio da je završio školu "12 stotina hiljada pređenih kilometara" i njegov "školski drug" Vojo Miranović.

Pričali su o životu, sportu i raznim dogodovštinama iz prošlosti, ali su ipak jednim okom ostali usredsređeni na igr u. Kada je jedan od igrača kazao da mu je šah najmiliji sport, Milić je skočio i ljutito kazao da to nije sport. "Šah je umjetnost. A znaš li šta je umjetnost? To je osjećanje koje umjetnik nosi u sebi i koje ga tjera da radi i stvara", objasnio je.

On žali za mladošću i tvrdi da bi se sada najradije makao iz "gubave" Podgorice i provodio vrijeme u svojoj staroj kući na Kržanji, u Kučima. Jovanović, mu je na to prigovorio da je sada gore snijeg i velika hladnoća.

"Što ti, DPS-ov poslaniče, sa Kujave znaš o snijegu?", upitao je podrugljivo Milić, aludirajući na kravatu i odijelo koje je nosio Rule, kao i njegovo porijeklo. "To je priroda", nastavio je, "i čovjek se najljepše osjeća u svom prirodnom okruženju".

Jovanović se pravdao da nikada, ni u vrijeme komunizma, nije bio član nijedne partije. Smatraju da se ni danas, od malih penzija, ne može bolje živjeti. "Kući imam dvoje fakultetski obrazovane djece, ali ih ne mogu zaposliti jer nijesam u DPS-u", kazao je Milić, uozbiljivši se na trenutak. U klubu je na trenutak zavladala tišina, koju je Milić prekinuo narodnom izrekom: "Smej se i kada plakati bi hteo " .

Kada se približilo dva sata, jedan od igrača je predložio da prekinu partiju, ali se Milić nije saglasio. "Što ću kući sad, bez da se svađam sa ženom. Ostanimo da se družimo još malo", kazao je i podijelio karte.

Tito gori od Mila

Pominjanje bivše komunističke partije, nije moglo proći bez prisjećanja na staru Jugu i Tita, kojeg je Milić i kleo... "Gori je bio od ovoga Đukanovića (Mila). Sve što je ljudsko bilo u Crnoj Gori, to je maršal uništio i vragu da'. On i njegovi partizani činili su svašta. Sjećam se kako je jednom govorio - tačno je, drugovi, da jedemo američku pšenicu, ali jedemo pšenicu koja je jeftinija", malo je glasnije kazao Milić, pokušavajući da imitira doži vo t n o g predsjednika bivše SFR

Galerija