Baklave nam jesu najbolje, ali ni rakijici nije mane

Kabilj Kashodža tvrdi da destilacija alkohola nije privilegija samo za Crnogorce i Srbe

186 pregleda2 komentar(a)
29.10.2012. 21:20h

Mjesto događanja: trenutno najpopularniji i najposjećeniji podrum u Ulcinju, vlasnika Kabilja Kashodže u Đeranama u kojem se okupljaju Albanci, Crnogorci, Srbi i Muslimani, muško i žensko, staro i mlado; prisutni: Kabilj, Dragana, Blerim alias Beli, Rade, Suad, Vesna, Senahid i Pepo; razlog okupljanja: pečenje i degustacija svježe proizvedene domaće lozove rakije i vina; vrijeme: oko 18 časova.

Sat prvi

"Što je mlaz tanji, rakija je bolja", priča Josip-Pepo Ćetković, dok u stojećem stavu sa rukama naslonjenim na sto, drži predavanje ostalima koji ga slušaju, ali ne pokazuju preveliko interesovanje za Pepova naučna dostignuća u procesu proizvodnje domaće lozove rakije.

Kao iskusni predavač na jednom od prestižnih evropskih univerziteta, Pepo ipak nastavlja priču o procesu fermentacije koju svi uglavnom napamet znaju.

"Sjedi malo, Pepo, odmori", mangupski mu kaže Rade Leković, dok ispija domaće crno.

U najpopularnijem ulcinjskom podrumu ima svega, od igle do lokomotive koja, doduše, nije u komadu. Na stolu meza- sardine na domaći način, luk, sir, masline, skorup i hljeb. Tu su i boce sa vinom i rakijom, i naravno, sijaset čaša. Sa jedne strane stola je pet buradi od pola tone, zastave Amerike i Poljske i kasetofon sa koga odjekuju crnogorske pjesme. Sa druge, neophodna oprema za pečenje rakije i kazan sa grbovima Albanije i Srbije.

"Ja sam imao ovaj albanski, neko mi donije i srbijanski, ali niko crnogorski", kaže Kabilj ozbiljno i sliježe ramenima.

"Vala bruka da tu nema i našeg", veli mu Rade, stopostotni Crnogorac. Dok domaćin više fućka nego puši cigaretu i degustira rakijicu, kako rakiji od milošte tepa.

"Možeš li da podvučeš da Josip-Pepo Ćetković zbori crnogorskim jezikom, iako je Albanac"
Blerim Holović Beli i Rade pričaju sa Draganom, Senahid sa Vesnom, Kabiljov brat Sudo žurno odlazi u svoj podrum, koga dijeli samo zid, da vidi svoj kazan, a Pepo i dalje drži čas.

"Možeš li da podvučeš da Josip-Pepo Ćetković zbori crnogorskim jezikom, iako je Albanac", pita me, i dobija potvrdan odgovor. Odmah nastavlja predavanje, ali sa manjim entuzijazmom jer ga sada sluša samo novinar koji sjedi do njega.

"Od 90 litara tropa, imamo 10 do 12 litara rakije. Cijeli proces za jedan kazan traje oko sat i 45 minuta", pojašnjava Pepo, i dodaje da ne dozvoljava nikom da priđe kazanu.

"Uživajte sa te strane stola, ovamo je zabranjena zona", poručuje, iako definitivno niko od prisutnih ne sluša.

Sa kasetofona glasno odjekuju poznate pjesme Zorana Kalezića, Himza Polovine. Rade, Beli i Dragana prate taktove sa radija uz zdravicu. Čuje se i Sudo iz njegovog podruma...

"Svi ovdje misle da mi Albanci znamo da pravimo najbolje samo pite i baklave. Ova rakija je dokaz da smo vrlo vješti i u ovim stvarima. Uostalom, prvu rakiju na svijetu proizveo je davno musliman iz Saudijske Arabije
Sa svog vinograda u Kolomzi, Kabilj je ubrao dvije tone grožđa. Bilo mu je malo, pa je kupio još tri hiljade kilograma. Istočio je oko 1.200 litara vina, a na kraju očekuje 320 litara rakije.

"Svi ovdje misle da mi Albanci znamo da pravimo najbolje samo pite i baklave. Ova rakija je dokaz da smo vrlo vješti i u ovim stvarima. Uostalom, prvu rakiju na svijetu proizveo je davno musliman iz Saudijske Arabije", tvrdi Kabilj, koji je dugo radio i živio u Srbiji i Americi, čiji je i državljanin. Pokazuje brošuru u kojoj piše da su u X i XI vijeku arapski ljekari destilisali alkohol sa dodatkom bilja, te da su takvu proizvodnju tek kasnije prihvatili i Evropljani.

"Moju rakiju piju moji prijatelji širom svijeta. Od Njujorka, preko Varšave i Moskve, do Beograda i Tirane", ponosan je Kabilj, dok Pepi ironično dodaje da je to zahvaljujući Vladi Crne Gore. Muzika postaje glasnija, boce na stolu sve su praznije...

Sat drugi

"To mi donose moji braders kad dolaze u goste sa strane", kaže Kabilj, pokazujući zastave SAD i Poljske.

"Biće ih još, tek sam počeo da ih skupljam", dodaje.

Beli počinje poznatu srbijansku pjesmu “Odakle si sele, devojano mlada...”. Svi prihvataju i pjevaju, iz dotičnog podruma opet se čuje i Sudov glas. “Šteta što Saša Popović nije tu pa da vidi kakvih talenata ima na tako malom mjestu, a on ih traći širom Srbije...”.

Pepi je i dalje nalakćen na sto, ali jednom rukom, dok drugom tri prsta stavlja na srce i čeka kraj pjesme.

"Ja sam ti SNP od početka", kaže nam. Vidim da politika uzima primat nakratko...

"A što padoste ovako", pita ga neko, dok on zbunjeno sliježe ramenima govoreći da je pitanju vjerovatno „pročišćenje“ partije.

"Vidjećete sljedeće izbore. Ima sve da počistimo", siguran je on.

Kabilj ima svoju viziju političkih procesa u Crnoj Gori.

"Nema promjene vlasti dok se ne probudi srpski faktor koji je još u dubokom snu", kaže Kabilj nezainteresovano dok gleda i pojašnjava simboliku etikete na boci svog vina na kojoj je djevojka u haljini sa albanskim grbom dok u ćoškovima stoje Davidova zvijezda i kukasti krst.

"To je bila trenutna inspiracija, da simbolički u svom univerzumu izmirim Jevreje i Njemce, a tako i sve ostale narode širom svijeta", priča Kabilj malo jačim tonom, dok ostali opet pjevaju. Sve glasnije i glasnije...

"Nema promjene vlasti dok se ne probudi srpski faktor koji je još u dubokom snu", kaže Kabilj nezainteresovano dok gleda i pojašnjava simboliku etikete na boci svog vina na kojoj je djevojka u haljini sa albanskim grbom dok u ćoškovima stoje Davidova zvijezda i kukasti krst
"Ma kako mi može bit sem super. Đe se jede, pije i pjeva ne može biti loše", kaže Senahid, odgovarajući na pitanje kako se provodi. Isto kažu Vesna i Dragana, koje su u Ulcinj stigle iz Užica. Ali, Pepo i dalje drži čas.

"Moramo Tarzana zamoliti da ukine termin „pečenje“ i ustanovi „kuvanje“ rakije. Zar ne vidite svi da se kuva a ne peče", pita on. Beli mu postavlja kontrapitanje.

"A zašto se onda so bere", pita ga.

"Pa ne može ni to. To je sakupljanje soli ljudi moji, a ne berba", tvrdi on uz opasku „da što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“, misleći na lokalističku ustaljenu terminologiju. I konačno sjede za sto, „da odmori i sebe i druge“. Jedan kazan je „gotov“, Pepo i Kabilj sipaju trop za drugi...

I Sudo je donio „malo“ svog vina, njegov kazan je na drva.

"I moj je bio na drva, ali sam ga prepravio. Ovako je lakše i čistije", kaže Kabilj, dok Sudo odmahuje glavom. I opet politika: “E neka su im uzeli Nikšić, ma bolje da je ostao DPS, to mu je rodni grad a ništa ne radi, a šta to radi u Ulcinju...”.

Rade opet pjesmom prekida političku priču i opet svi pjevaju, osmijeh na svakom licu, pravo druženje... Beli na albanskom počinje pjesmu “Galjimeta”, koja govori o djevojci, koja se tako zvala, koja je bila u partizanima i koja ni po cijenu smrti nije htjela da izda drugove. Pjesmu pjeva i Dragana kao da joj je albanski maternji...

Sat treći

Stiže nova meza - Vesna i Senahid pošli i vratili se iz trgovine. Sada već počinju revolucionarne pjesme: “Sa Ovčara i Kablara čobanica progovara...”.

"Smrt fašizmu, sloboda narodu", uglas zbore Rade i Vesna.

"E, ovo se zove kazan a ne što drugi rade i sami po cijeli dan sjede gledajući u vatru i kazan i ni skim riječ da progovore"
Pepo ne odustaje, opet je dobio inspiraciju jer su Rade i Vesna nehotice u njemu probudili revolucionarni njerv. Ali i onaj drugi, dominantniji, zbog čega brzo bataljuje priču o revoluciji.

"Ovaj kazan je bio od 120 litara, ali smo ga prepravili na 90 da bi rakija bila kvalitetnija", kaže glasno, iako ga niko ne sluša. Kasetofon utihnuo, ali se iz grla prisutnih ređaju poznate crnogorske, srbijanske, albanske, bosanske i hrvatske pjesme.

"E, ovo se zove kazan a ne što drugi rade i sami po cijeli dan sjede gledajući u vatru i kazan i ni skim riječ da progovore", priznaje na kraju Pepi, dok mlaz iz kazana posustaje.

"Nema više plina, a fino sam mu rekao da kupi", kaže pokazujući na Kabilja. Ustaje i mjeri procenat alkohola.

"Kad slegne na 22 grada, završavamo. To ti je 55 stepeni", pojašnjava.

Na stolu ne fali ništa, društvo sve veselije...

Kabiljov kazan dao je 11,5 litara kvalitetne lozove rakije. Kod Suda vatra još plamti i društvo se seli kod njega...

Sat četvrti

Taman kad se svi smjestiše oko kazana sa vatrom, govornik reče da je u pitanju malo drugačija tehnologija od one kod Kabilja.

"O ne opet", povikaše svi i sjedoše Pepa...

Druženje uz pjesmu nastavilo se do jedan poslije ponoći, rekoše mi sjutra.

Pepo više nije držao predavanja, čak je i pjevao. Zažalih što pođoh tako rano.

Šećer samo u kafi

"Sipaš li šećera u kazan", provokativno pitanje Pepu stiže od nekog sa stola.

"Nemamo para da ga kupimo", šeretski odgovara Pepo, i dodaje da u Ulcinju od Kabilja i Suda niko nema čistiju a ni kvalitetniju rakiju.

"Možete ovdje da sjedite od jutra do mraka, ali grama šećera nećete vidjeti, sem u kafi, kad vam je Vesna skuva", tvrdi Pepo.

Galerija

Kabilj Kashodža, rakija FOTO: Samir Adrović
Kabilj Kashodža, rakija FOTO: Samir Adrović
Kabilj Kashodža, rakija FOTO: Samir Adrović
Kabilj Kashodža, rakija FOTO: Samir Adrović