"Čipovana" djeca

U gradu San Antonio u Sjedinjenim Američkim Državama, od kraja avgusta, svaki đak nosi čip koji može da se locira u svakom trenutku.

Školski okrug Nortsajd investirao je oko 260.000 dolara u projekat koji ne samo što raskrinkava đake koji bježe sa nastave ili kasne na nju, već treba da pomogne školama da povrate javna sredstva koja se dodjeljuju na osnovu svakodnevnog prebrojavanja učenika, prenosi "Deutsche Welle".

Neki smatraju da totalni nadzor kakav se već sprovodi nad đacima škola u Teksasu, Merilendu, i Ilinoisu nije ni neophodan, ni poželjan

U San Antoniju se nadaju da će pomoću čip-kartica tako uspeti da dobiju dva miliona dolara. U pitanju su RFID-čipovi koje mogu da očitavaju specijalni aparati montirani u školama, ali i prenosivi prijemnici-čitači.

Tako je lako ustanoviti ko se – i gdje tačno – nalazi na području škole.

"Pomislite samo na to koliko to može da bude važno ako se desi neka nezgoda", piše u pismu koje je jedna škola poslala roditeljima 3.000 đaka kako bi predstavila projekat "đačkog lokatora".

Osim toga, u pismu se skreće pažnja i na poboljšanje bezbjednosti koje omogućava novi tehnološki projekat u okviru kojeg su u učionice, školska dvorišta i školske autobuse instalirane digitalne kamere. Roditelji treba da se osjećaju prijatno zbog toga što njihova djeca mogu da budu locirana u svakom trenutku.

Znak antihrista

Neki smatraju da totalni nadzor kakav se već sprovodi nad đacima škola u Teksasu, Merilendu, i Ilinoisu nije ni neophodan, ni poželjan.

Otac jedne učenice zabranio svojoj kćerki da nosi čip jer taj predmet identifikuje njegovu kćerku što je u suprotnosti sa Otkrovenjem Jovanovim

Aktivistkinja Ketrin Albreht je još 1999. osnovala Inicijativu protiv RFID-čipova, jer smatra da je riječ o teškom ugrožavanju ne samo privatne sfere dece, već i njihove bezbjednosti i njihovog zdravlja.

Ti čipovi permanentno šalju signale koji prolaze kroz odjeću i zidove, i nemoguće ih je isključiti. Svako ko se malo bolje razumije u tehniku može da prati te signale i van školskih prostora.

"Osim toga, posljedice radio-signala po zdravlje nisu dovoljno istražene", kaže Albrehtova, koja je već organizovala demonstracije ispred škola sa RFID-nadzorom.

Neki đaci su odbili da nose čipove, a ima i zabrinutih i ogorčenih roditelja koji opominju da zločinci mogu da prate kretanje njihove djece.

No, onih koji protestuju ipak – nema mnogo. Na zaštitu privatne sfere se u San Antoniju ne polaže mnogo. Ali se vodi računa o vjerskim osjećanjima.

Zato je otac jedne učenice zabranio svojoj kćerki da nosi čip jer taj predmet identifikuje njegovu kćerku što je u suprotnosti sa Otkrovenjem Jovanovim gdje se upozorava da treba izbjegavati brojeve kojima antihrist označava ljude.

Onaj ko očitava, ne radi ilegalno

Naravno, čovjeku se digne kosa na glavi od pomisli da mora da poteže i takve argumente. Ali, stručnjaci priznaju da nema pravnog okvira koji bi regulisao upotrebu RFID-čipova.

"Ne postoji zakon koji ograničava ili sankcioniše sakupljanje ili vrijednovanje takvih podataka", kaže Fred Kejt, profesor prava na Univerzitetu u Indijani.

On dodaje da je u američkom pravnom sistemu zaštita podataka ograničena na oblasti zdravstva i finansija, te da – za razliku od Evrope – u Americi ne postoji opšte pravo na privatnu sferu.

Profesor objašnjava da je to posljedica važećih društvenih normi – dokle god nema primjetnijeg ogorčenja javnosti, neće biti ni političkog povoda za djelanje.

Mnoge robne kuće opremaju svoje proizvode RFID-čipovima da bi mogle da djelotvornije napune police.

Američka vlada još od 2008. nudi posebnu putnu ispravu za putovanja u Meksiko, Kanadu, Bermudska i Karipska ostrva, koja je takođe opremljena RFID-čipom – ona omogućava brže regulisanje putnih formalnosti.

S druge strane, svako ko nabavi multifrekventni prijemnik može da se kreće gradom i očitava podatke memorisane na RFID-čipovima. To nije ilegalno.

( Vijesti online )