Žena koja ne umije da ćuti

Rozi je u najvećem gradu regiona, Ređo Kalabriji, držala restoran i klub, a Ndrangeta je željela da u njima diluje drogu

5 komentar(a)
05.09.2012. 07:20h

Kap koja je prelila čašu bila je otkinuta zečija glava.

I ranije je Rozi Kanale, odvažna aktivistkinja za borbu protiv mafije, dobijala prijetnje. Međutim, pobjegla je kada je na njen 40. rođendan na adresu njenih roditelja dostavljen mali paket sa krvavom glavom.

Za sobom je ostavila propali projekat koji je predstavljao suptilan, ali ne i direktan izazov najnemilosrdnijoj mafiji u Italiji: kalabrijskoj Ndrangeti.

Kanale zna sve o brutalnosti Ndrangete. U najvećem gradu regiona, Ređo Kalabriji, držala je restoran i klub, a Ndrangeta je željela da u njima diluje drogu:

„Trebalo je samo da okrenem glavu“, rekla je Kanale za britanski „Gardijan“ telefonom sa nepoznate lokacije u Sjedinjenim Državama.

Kanale zna sve o brutalnosti Ndrangete. U najvećem gradu regiona, Ređo Kalabriji, držala je restoran i klub, a Ndrangeta je željela da u njima diluje drogu
"Da sam pristala na to, danas bih i dalje bila u Ređo Kalabriji i, bez sumnje, vozila najnoviji 'ferari'“.

Umjesto toga, odbila je ponudu. Ndrangeta se odlučila za osvetu. U napadu mafijaša, Kanale je jedva ostala živa.

Nakon što su je otpustili iz bolnice, Kanale se preselila u Rim i započela mučni trogodišnji oporavak. Kaže da je iz jedne depresije zapadala u drugu kada je 15. avgusta 2007. Ndrangeta još jednom promijenila njen život. Šest osoba ubijeno je ispred jedne picerije u njemačkom gradu Duizburgu, gdje je bila organizovana inicijacija njenih novih članova.

Polovina žrtava je bila iz San Luke – brdovitog gradića u Kalabriji koji se nalazi između planine i mora - koji je postao arena za fatalne svađe između sukobljenih porodica unutar Ndrangete. Kako se potraga za ubicama nastavljala, lokalni predstavnik ministarstva unutrašnjih poslova pokrenuo je konkurs za projekte koji će San Luki donijeti novi i drugačiji život. Kanale je odlučila da se prijavi.

"Bila sam uništena kao osoba“, rekla je Kanale. „Jedini izlaz koji sam vidjela bio je da radim za druge. Možda će onda moja bol biti od neke koristi“.

"Bila sam uništena kao osoba“, rekla je Kanale. „Jedini izlaz koji sam vidjela bio je da radim za druge. Možda će onda moja bol biti od neke koristi“
Teško je preuveličati hrabrost – ili nepromišljenost – koju jedna žrtva i meta Ndrangete mora da posjeduje kako bi nastavila da radi u San Luki, koji se često opisuje kao duhovno utočište ove organizacije. Obližnji hram Santa Maria di Polsi je mjesto gdje kalabrijska mafija tradicionalno održava svoje tajne sastanke.

Plan Kanalove, koji je usvojen, sastojao se od tri faze. Prva faza je bila otvaranje vrtića. Ideja je bila da se djeca sklone sa ulica San Luke i, u isto vrijeme, da budu uključene njihove majke na način koji bi doveo do njihovog odvajanja od Ndrangete. Žene su dugo imale važnu ulogu u kalabrijskoj mafiji, prenosile su poruke, pratile račune i skrivale bjegunce.

Neki muškarci su u februaru došli u dom mojih roditelja u Rimu i predstavili se kao poštari. Rekli su da moraju da dostave jedno pismo. Majka je otvorila vrata. Rekli su joj da će me iskidati na komade i njima nahraniti svinje ukoliko objavim knjigu
Kanale je imala ograničen uspjeh sa fazom broj dva – pokretanje biznisa pravljenja sapuna i čipke, na kojima su uglavnom radile žene – i nikada nije došla do posljednje faze - osnivanje centra za žene. Međutim, vrtić je i dalje radio.

Opstanak vrtića, međutim, oslanjao se na spremnost Kanaleove da uloži svoju štednju i spremnost njenih 12 saradnica da rade bez plate. Na kraju, saradnice su zatražile neku vrstu nadoknade.

Kanale je naglasila da bi one bile zadovoljne da rade za 250 eura mjesečno: „Rekla sam im da se strpe, i da ću uskoro naći sredstva da ih isplatim“.

Obratila se lokalnim vlastima, zatim i nacionalnim, tražeći 30.000 eura da bi održala svoj projekat u životu.

"Pisala sam svima, od predsjednika republika, pa naniže. Svi su znali ko sam i čime se bavim“, rekla je Kanale. „Niko mi nije odgovorio.“

Kraj je uslijedio kada više nije imala novca da plati račun za struju. Do tada su se dvije stvari dogodile: Odlučila je da napiše knjigu o svojim iskustvima i dobila nove prijetnje.

"Neki muškarci su u februaru došli u dom mojih roditelja u Rimu i predstavili se kao poštari. Rekli su da moraju da dostave jedno pismo. Majka je otvorila vrata. Rekli su joj da će me iskidati na komade i njima nahraniti svinje ukoliko objavim knjigu“.

Prijetnje su se nastavile i pošto je Kanale pobjegla u Sjedinjene Države: Rimska policija je zamolila njenu 18-godišnju kćerku da ne ide u školu. „Zatvorena je u kući. Ne smije da izađe“, rekla je Kanale, čija bi knjiga trebalo da bude objavljena 8. oktobra. „Nisam tip osobe čija usta mogu biti zatvorena“.

Brutalno prebijena

"Slomili su mi gotovo sve zube. Kao i gornju vilicu. Slomili su mi ključnu kost, nekoliko rebara i jednu nogu. To se desilo osam mjeseci prije nego što sam napustila bolnicu. Ljekari su morali da mi rekonstruišu usnu duplju i dugo da me hrane preko cjevčice. U jednom trenutku sam imala samo 39 kg“, prisjeća se Italijanka.

„Morala sam da naučim ponovo da govorim jer mi je i jezik bio oštećen“, rekla je Kanale.

„Čak i danas, ne mogu da trčim mada mogu da hodam. Desna ruka mi je toliko ozbiljno povrijeđena da više ne mogu da sviram klavir. To je cijena koju sam platila što sam iskrena osoba“.

Galerija