HELSINKI 1952.

U Finskoj se pojavila čuvena mađarska „laka konjica”... Vjerovatno najbolja reprezentacija svih vremena koja nije bila ni svjetski ni evropski prvak se prošetala do finala.

74 pregleda0 komentar(a)
25.07.2012. 23:17h

Amerikanci nikako nijesu mogli da se dogovore, pa su kandidovali čak pet gradova za organizaciju OI 1952. godine - Los Anđeles, Mineapolis, Detroit, Čikago i Filadelfiju. Neslogu „preko bare” najbolje su iskoristili Finci - Helsinki je u drugoj rundi dobio 15 glasova, više nego svi rivali zajedno (Los Anđeles i Mineapolis po pet, Amsterdam tri).

Na Igrama u Skandinaviji oboreni su svi rekordi - učestvovalo je 4.955 sportista iz 69 zemalja. Njemačka, koja je pauzirala 1948. godine, pojavila se u „zemlji hiljadu jezera” sa ujedinjenim timom, iako je tri godine ranije podijeljena na zapadni (pod kontrolom Amerikanaca) i istočni dio (pod ruskim protektoratom). Kao samostalna članica je, međutim, nastupila i selekcija Sarske oblasti (glavni grad Sarbriken), koja je bila pod kontrolom Francuske. Prvi i posljednji put u istoriji Igara, Njemci nijesu osvojili nijednu zlatnu medalju.

U Finskoj, zemlji koja bila pod protektoratom carske Rusije sve do 1917. godine i rata za nezavisnost, na OI je debitovala jedna od najvećih svjetskih sila - SSSR. U istoriju sovjetskog sporta upisala se Nina Romaškova, koja je u finalu bacanja diska dva puta obarala olimpijski rekord i sa tri najbolja hica dana lagano prigrabila prvo zlato za svoju zemlju.

Sovjeti su na Igrama u Helsinkiju osvojili ukupno 71 odličje i zauzeli 2. mjesto, odmah iza SAD. Tada se „rodilo” veliko rivalstvo između najvećih sila hladnog rata, jer do 1976. godine, kada se umiješala SR Njemačka, najuspješnije nacije stalno su bili Amerikanci i Sovjeti.

Nepunih 30 godina prije smotre u Helsinkiju, 19. septembra 1922. u Čehoslovačkoj su se rodile dvije bebe - Emil Zatopek u Koprivnicama i Dana Ingrova u Karvini. Roditelji, naravno, nijesu mogli ni da pretpostave da će oni biti bračni par, a kamoli da će obilježiti jedne Olimpijske igre.

Emil, koji je već bio zvijezda drugih pruga, u Finskoj je uradio ono što nikom u istoriji atletike nije pošlo za rukom - trijumfovao je u trkama na pet i 10 hiljada metara i maratonu, u kojem je prvi put nastupio! Njegova supruga, tada poznata kao Dana Zatopkova, samo nekoliko sati nakon Emilove pobjede na 5.000 metara, postala je olimpijski prvak u bacanju koplja.

Fudbalski turnir u Helsinkiju vjerovatno je bio najkvalitetniji u istoriji olimpijskog pokreta. Razlog je jednostavan - u Finskoj se pojavila čuvena mađarska „laka konjica”... Vjerovatno najbolja reprezentacija svih vremena koja nije bila ni svjetski ni evropski prvak se prošetala do finala.

Tu je sačekala Jugoslavija - generacija Beare, Čajkovskog, Boškova, Mitića, Bobeka, Zebeca, Vukasa... do druge uzastopne borbe za tron došla je preko Indije (10:1), SSSR-a (5:5, u ponovljenom meču 3:1), Danske 5:3 i Njemačke (3:1). Selekcija FNRJ se dobro držala do 70. minuta, kada je Ferenc Puškaš prevario Bearu. Zoltan Cibor je u samom finišu pogodio za konačnih 2:0.

Zlatne medalje su osvojili Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić u veslačkom četvercu bez kormilara, dok je srebro pripalo i vaterpolo reprezentaciji.