Da li se tragedija u Koloradu mogla spriječiti?

Ukoliko Džejms Holms ne odluči da kaže zašto je krenuo u ubilački pohod na bioskop u Koloradu 20. jula, analize koje nam nude forenzički psihijatri, zasnovane na proučavanju drugih masovnih ubistava, možda će biti jedini uvid u njegov motiv.

Na osnovu onoga što je do sada poznato o napadu i o njegovom životu, eksperti kažu da Holms vjerovatno nije patio od tako ozbiljne mentalne bolesti kao što je to bio slučaj sa Džeredom Lognerom, kojem je dijagnostifikovana paranoidna šizofrenija nakon što je ubio osam osoba u Taksonu u Arizoni 2011.

"Ljudi žele da vjeruju da osoba koja uradi ovako nešto mora biti potpuno psihotična", kazao je Luis Šlesinger, profesor forenzičke psihologije na Džon Lej koledžu za krivičnu pravdu u Njujorku, koji proučava masovne ubice od 1970-ih.

"Misle: ah, on je mentalno bolestan, sada mi je jasno. Ljudi zbog toga vjeruju da oni i njihovi poznanici nikada neće učiniti nešto slično".

Strašnija je mogućnost da je Holmsova psihička bolest uobičajenija, lakša i da je nije tako lako uočiti.

Dok eksperti forenzičke psihijatrije sa distance pokušavaju da shvate što nije u redu sa Holmsom, fokusiraju se na tri detalja pucnjave: ubica nije poznavao žrtve, nijesu to bile njegove kolege niti poznanici; ubica nije izvršio samoubistvo niti izazvao policajce da ga ubiju; upozorio je vlasti na podmetnute eksplozivne naprave u stanu prije nego što je od njih iko stradao.

Većina masovnih ubica želi osvetu

Ubistvo 12 stranaca i ranjavanje desetina njih više ukazuje na opštu paranoju i bijes prema svijetu nego na neko konkretno nezadovoljstvo, kažu forenzički psihijatri.

"Većina masovnih ubica ubijaju određene ljude iz određenih razloga", kazao je za Rojters kriminolog Džejms Alan Foks sa Sjeveroistočnog univerziteta, koji je sa kolegom Džekom Levinom proučavao svako masovno ubistvo u Sjedinjenim Državama od ranih 1980-ih.

"Ubijaju šefove koji su ih otpustili, profesore koji su im učinili nažao. To su ubistva iz osvete".

Jedan od mnogih masovnih ubica koji se uklapa u ovaj profil je Nejtan Danlap, koji je ubio četiri zaposlena u restoranu Čak. I. Čiz u Aurori u decembru 1993, nakon što je otpušten i što je smatrao da je šef od njega „napravio budalu“.

Holms je bio usred procesa povlačenja sa diplomskog programa na odsjeku za neurologiju Univerziteta Kolorado, što je izazvalo spekulacije da bi akadamski neuspjeh mogao imati udjela u njegovom motivu.

"Ove ubice ne poznaju svoje žrtve, ali se zapravo svete određenoj vrsti osobe"

Naime ABC Njuz je objavio da je Holms pušku kupio nekoliko sati pošto je pao važni usmeni ispit na univerzitetu. Tri dana kasnije napustio je program neurologije bez ikakvog objašnjenja.

Međutim njegova meta nijesu bili niti profesori niti studenti.

To ukazuje da je njegovo nezadovoljstvo bilo usmjereno prema nečem drugom, a ne akademiji. Zbog toga on je bliži drugom najčešćem profilu masovnog ubice: onog čija su meta ljudi koji predstavljaju ono što smatraju izvorom njihovih problema, tvrde eksperti.

"Ove ubice ne poznaju svoje žrtve, ali se zapravo svete određenoj vrsti osobe", kazao je Foks.

Mark Lepin je na primjer odvojio muškarce od žena u učionici u Politehničkoj školi u Montrealu u decembru 1989. i pucao u devet žena, od kojih je šest ubio. On je ubio još osam žena dok je bijesnio hodnicima i kafeterijom tvrdeći da mu je feminizam uništio život.

Seung Hui Čo

Seung Hui Čo je ubio 32 studenta i profesora na Virdžinija teku u aprilu 2007, što je najveći broj ljudi koje je usmrtio jedan napadač u američkoj istoriji.

Čo je druge studente nazivao „hedonistima“ i „derištima“ koji su „silovali“ njegovu dušu i imali sve što požele poput „mercedesa“, „zlatnih ogrlica“, „fondacija“ i „votki i konjaka“.

Bijesan na cijeli svijet

Ukoliko žrtve ne predstavljaju kategoriju ljudi koju je Holms mrzio ili prezirao, onda on spada u grupu masovnih ubica koji nasumično napadaju nepoznate osobe, što je najmanje uobičajen profil.

U takvim slučajevima „počinilac je ljut na cijeli svijet i smatra da bi mu bilo mnogo bolje da nema sistema“, kazao je Foks. „Nije ga briga koga ubija dok god ubije dosta ljudi“.

U Holmsovom slučaju, možda se radi o paranoji koja je fokusirana na jednu određenu oblast života gdje misli da ga ljudi progone

Preovladavajući osjećaj da je svijet prema vama nepravedan može biti znak paranoidnog poremećaja ličnosti. Američko psihijatrijsko udruženje definiše ovo stanje kao „stalno nepovjerenje i sumnjičavost prema drugima u smislu da se njihovi motivi tumače kao maliciozni počinje od rane adolescencije“.

Nema nikakvih dokaza da je Holms bio paranoičan, niti su isplivali ikakvi podaci da mu je ikada utvrđena ili da je liječen od bilo kakvog oblika mentalne bolesti. Međutim nedostatak takvih dokaza ne isključuje ovaj poremećaj.

„Od svih psihoza paranoju je najteže uočiti“, kazao je Šlesinger.

„Ukoliko ne pomenete neku određenu temu – poput posla, ukoliko neko misli da ga šef progoni – oni mogu izgledati potpuno normalni ako sjedite i razgovarate sa njima. U Holmsovom slučaju, možda se radi o paranoji koja je fokusirana na jednu određenu oblast života gdje misli da ga ljudi progone“.

Ne traže svi publicitet

Predsjednik Barak Obama nije izgovorio Holmsovo ime prilikom posjete Aurori prošle nedjelje. Pojedini novinari su predložili da se njegovo ime ne spominje, uskraćujući mu slavu koju je možda želio.

Da li su masovne ubice motivisane željom da dobiju publicitet „teško je generalizovati“, kazao je Šlesinger. „Neki jesu, a neki nijesu. Sve što možemo reći jeste da je publicitet motivacija za neke“.

Još jedan nagovještaj Holmsovog mentalnog stanja jeste činjenica da je on bio odlučan da preživi masakr

Da li su znaci upozorenja, da se na njih reagovalo, mogli spriječiti tragediju u Aurori?

Na osnovu desetina masovnih ubica koje je proučavao Foks kaže da postoji „određeni profil po kojem neko ispoljava nezadovoljstvo i neuspjeh uprkos talentu. Ali takođe imaju i slab sistem podrške: „Nemaju bliske prijatelje niti porodicu kojima bi se okrenuli za pomoć ili koji bi im pomogli da srede misli“.

Holmsa njegove kolege opisuju kao tihog i uzdržanog, mada ne klasičnog usamljenika. Foks kaže da čak i dramatičnija izolacija nije pouzdan znak upozorenja.

„Postoje hiljade i hiljade ljudi koji se ponašaju ovako i ne ubijaju nikoga“, kazao je Foks. „Ne možete na osnovu toga predvidjeti ko će postati masovni ubica. To postaje alarmantno tek kad je krv već prolivena“.

Pokazao koliko je moćan i strašan

Još jedan nagovještaj Holmsovog mentalnog stanja jeste činjenica da je on bio odlučan da preživi masakr, nosio je neprobojni prsluk tokom napada, a nakon njega se predao policiji.

Za razliku od njega većina masovnih ubica koji ubijaju na javnim mjestima i koji su naoružani do zuba očekuju da stradaju u napadu. Čo sa Virdžinija teka je izvršio samoubistvo kao i dvojica tinejdžera koji su ubili 13 osoba u srednjoj školi Kolumbajn u aprilu 1999.

"To što se Holms nije ubio je nagovještaj da se psihološki razlikuje od ostalih koje smo proučavali“, kazao je Levin. Holmsovo upozorenje vlastima da je podmetnuo eksploziv u svom stanu prije nego što je iko stradao ukazuje na to da je „osjećao da je završio misiju", kazao je Foks.

„Pokazao je svijetu kako je strašan i moćan“.

Galerija

( Nada Bogetić )