Kosmos ispod sača

Nacionalni plan?

Ukoliko se kriza nastavi, a daleko od toga da smo mi imuni na nju, jedini izlaz će nam biti da poskidamo sa zidova predmete kojima su se služili naši preci i opet se počnemo baviti poljoprivredom i stočarstvom

58 pregleda1 komentar(a)
Mall of Montenegro, soba, SFRJ, Jugoslavija, Foto: Etno selo Montenegro
24.06.2012. 08:30h

Novonastalim državama (ili onima koje su povratile nezavisnost) u periodu nakon uspostavljanja državnosti obično upravlja sila policije, to jest obavještajna služba, bez koje valjda ne bi ni bilo države. Kad država stane na noge, obično te sile previše osile pa krenu u pogrešan smjer dokazivanja moći i desi se da traže od države protivuslugu u vidu indulgencije, doživotnog oprosta za sve grijehe.

Kad smo već kod indulgencija, valja pomenuti i crkvu koja je nekad bila oslonac države i nacije, dok danas, uprkos činjenici da u Crnoj Gori figuriraju za sad dvije crkve, oslonac je slab i skoro da ga nema, i ne smije se ni pomišljati da se dozvoli bilo kojoj crkvi da „vuče konce" u ovoj državi. Najsrećnije rješenje je da se „vlast" i rješavanje pitanja, odnosno pravljenje nacionalnog plana prepusti akademiji nauka.

Eto opet problema čak i prije prve tačke plana. Bogati smo toliko da imamo dvije crkve i dvije akademije nauka koje čak ni pod silom zakona ne mogu da se ujedine u onome što bi im trebalo biti primami cilj, a to je očuvanje i prosperitet Crne Gore. Ponekad izgleda kao da rade suprotno od onoga što im piše u statutu i svojim djelovanjem i razmiricama ljuljaju ne baš stabilne temelje države.

U međuvremenu, mediji stalno prenose izjave čelnika države daje nacionalni plan Crne Gore turizam! Grčka je živjela od masovnog turizma, a mi se dičili idejom „elitnog turizma". Vidjeli smo kako je naša elita sprovela ideju elitnog turizma, dolazili su Stonsi, pa Madona, sad će Ceca. Dok od Budve pravimo malu Moskvu ili Meku za kriminalce, težimo ka članstvu u NATO.

U Mojkovcu na nekom svečanom otvaranju, prvi čovjek turizma reče daje „Bog, taj veliki arhitekta svemira podario Mojkovcu prirodne ljepote". I u pravu je! Priroda je jedjuo što imamo, a nismo je sami napravili, već smo je nekom „ludom srećom" dobili ili naslijedili, dok neki ljudi pokušavaju sebe označiti zaslužnima za prirodne ljepote Crne Gore.

Međutim, na dobrom smo putu daje uništimo i devastiramo, što opet vodi do izjave još jednog čelnika o Budvi u stilu „kad kola krenu nizbrdo, treba dodati gas". Ovakve izjave ne zabrinjavaju, vrijeme za brigu je davno prošlo i nismo ga iskoristili, sad ovakve izjave služe isključivo za konstatovanje stanja stvari.

Prirodu iskorišćavamo na pogrešan način pokušavajući da privučemo visokoplatežne turiste i gradimo eko-sela prenatrpana predmetima kojima su se služile tipične crnogorske porodice.

Posmatrajući te eksponate, vidi se da je naš čovjek uvijek težio da sam proizvodi sve što mu je potrebno za život i da ne zavisi ni od koga. Dakle, vjerovatno nije vjerovao nikome i jedino je mogao da se uzda u svoj rad i porodicu. Nije loše ponekad pesimistički posmatrati stvari jer situacija u regionu ne izgleda baš najbolje, a mi nismo izuzetak.

Ukoliko se kriza nastavi, a daleko od toga da smo mi imuni na nju, jedini izlaz će nam biti da poskidamo sa zidova predmete kojima su se služili naši preci i opet se počnemo baviti poljoprivredom i stočarstvom.

Rikverc je jedini smjer! Godinama su nas svi ostavljali na cjedilu, na našim smo plećima osjetili tuđe ratove, borbe za prevlast raznih familija i dinastija, vjetrove istoka i zapada. Čovjek je na kraju ostajao sam, komita bez ide ikoga sa zacrtanom sudbinom i idejom od koje ne odustaje do kraja!

Dok se Čerčil obraćao Britancima čuvenim govorom o odbrani domovine, podizao im moral i duh jer je izvjestan bio napad Njemačke, već su postojali detaljni tajni planovi da se kraljevska porodica i društveni vrh prebaci u Kanadu i SAD. Evakuacija uvijek počinje od vrha piramide. Ali dobro je nama za sad, bar imamo nacionalni plan!