Poremećaj zarastanja rane najčešće s proljeća
U literaturi poznat kao i „dry socket“, ovaj problem na sreću nije toliko često zastupljen jer se javlja u oko 2% slučajeva
Alveolitis predstavlja poremećaj zarastanja rane nakon vađenja nekog zuba. Iako on za stomatologe ne predstavlja veliki problem za rješavanje, alveolit je jedna od najneprijatnijih komplikacija koja može zadesiti pacijenta.
Karakteriše se jakim bolovima i velikom osjetljivošću, kako na pritisak tako i na termalne nadražaje.
U literaturi poznat kao i „dry socket“, ovaj problem na sreću nije toliko često zastupljen jer se javlja u oko 2% slučajeva.
Češće se javlja nakon vađenja gornjih zuba; češći je kod muškaraca.
U najvećem broju slučajeva javlja se s proljeća.
Najčešće dva do tri dana nakon vađenja zuba.
Što se tiče kliničke slike, najupečatljivija promjena je, pored intenzivnog bola, odsustvo normalnog koaguluma.
Alveola (mjesto gdje je nekada bio zub) ispunjena je ili slabim, sivim koagulumom koji neprijatno miriše ili je čak i potpuno prazna
Alveola (mjesto gdje je nekada bio zub) ispunjena je ili slabim, sivim koagulumom koji neprijatno miriše ili je čak i potpuno prazna.
Upravo ta činjenica objašnjava zašto je ovo veoma bolna komplikacija.
Kako se u zidovima alveole nalaze nervni završeci, to će oni, ukoliko ne budu bili pokriveni koagulumom (zamislite ga kao jedan topli ogrtač), biti veoma nezadovoljni svojim položajem u spoljašnjoj sredini, pa će vas konstantno podsjećati (u vidu bola) da im mjesto nije tamo.
Ono što je najbitnije za alveolitis jeste da on ne predstavlja infekciju.
Alveolitis je u suštini poremećaj u stvaranju zdravog koaguluma.
Zašto se ovo događa još se u potpunosti ne zna.
Postoje neke teorije o poremećaju cirkulacije u alveoli, ali nijedna od ovih teorija nije u potpunosti potvrđena.
Upravo zbog toga što se u potpunosti ne zna uzrok alveolita, samim tim se ne mogu ni preduzeti mjere kojima bismo spriječili nastanak alveolita.
Međutim, pri vađenju zuba uvijek treba zub ukloniti sa što manje trauma po kost i okolna meka tkiva. Tada se smanjuje mogućnost da dođe do poremećaja krvavljenja, što je neophodno pri obrazovanju normalnog koaguluma, jer većina teorija zastupa tezu da je upravo to uzrok alveolita.
Pri vađenju zuba uvijek treba zub ukloniti sa što manje trauma po kost i okolna meka tkiva
Terapija je usmjerena u dva pravca.
Prvo, terapijom ublažavamo bol pacijentu. Drugo, aplikovanjem odgovarajućih ljekova potpomažemo organizmu da stvori koagulum.
Naravno, sve ove intervencije, a to će reći: uklanjanje “lošeg” koaguluma, ispiranje alveole, provociranje krvavljenja (zarad stvaranja novog koaguluma) kao i postavljanje medikamenata, sve one se rade pod anestezijom.
( dr Miloš Radulović )