„Barbara” i dalje čeka šansu

Opština Tivat, ni četiri godine nakon što joj je Ministarstvo odbrane ustupilo nekadašnju motornu barkasu tivatskog Arsenala BM-58 "Barbara", još nije donijela konačnu odluku šta će uraditi sa tim vrijednim brodom-oldtajmerom.

Lokalna samouprava je, nakon zatvaranja tivatskog vojnog brodogradilišta Arsenal, koji je Vlada prodala kanadskom milijarderu Piteru Manku, 2007. godine dobila "Barbaru" i djelimično je obnovila.

U Centru za obuku pomoraca izradili su prilično jeftinu varijantu postepene obnove broda koji bi se prvenstveno koristio kao školsko plovilo i ljeti za prevoz turista

Taj izuzetno lijepi brodić izgrađen je daleke 1926. u Njemačkoj i sve do prije sedam-osam godina služio je kao motorna barkasa za prevoz radnika i materijala u tivatskom Arsenalu.

Decenijama, ploveći zalivom, prevozeći radnike Arsenala, đake i građane, "Barbara" je postala neodvojivi dio istorije Tivta, zbog čega je Ministarstvo odbrane, nakon zatvaranja Arsenala, staru barkasu poklonilo Opštini.

Od tada pa do danas, međutim, stara barkasa više nije zaplovila, iako su u lokalnoj upravi imali velike planove da „Barbaru“ preurede u plovilo za reprezentativne svrhe, iskoriste za odvijanje lokalnog brodskog saobraćaja, a pominjala se i ideja da barkasa služi kao svojevrstan školski brod za praktičnu obuku polaznika Centra za obuku pomoraca tivatskog Fakulteta za mediteranske poslovne studije, čiji je Opština Tivat jedan od osnivača i vlasnika.

Lokalna uprava nedorečena

Prije skoro dvije godine "Barbara" je iz mora izvađena na suvo, u marini kompanije "Navar" u Bonićima, gdje se i danas nalazi. Stručnjaci "Navara" i specijalizovane firme za tehničku inspekciju brodova "Invar", detaljno su pregedali stari brod, a tehnički direktor "Navara" i jedan od glavnih konstruktora u tom brodogradilištu Božo Zgradić je čak napravio i dvije verzije idejnog projekta obnove i rekonstrukcije "Barbare" za potrebe Opštine Tivat.

Lokalna uprava, međutim, do danas je ostala nedorečena šta namjerava da uradi s tim brodom, odnosno kako bi ga koristila, sa čime je u direktnoj vezi i količina novčanog iznosa koji bi trebalo izdvojiti za vraćanje "Barbare" na more.

Prema nezvaničnim saznanjima "Vijesti", u Centru za obuku pomoraca Tivat izradili su i predlagali prilično jeftinu varijantu postepene obnove broda koji bi se prvenstveno koristio kao školsko plovilo i ljeti za prevoz turista, zarađujući tako sam za nastavak obnove.

Trup broda i nije u toliko lošem stanju, osim par kritičnih djelova na krmi

Početna varijanta remonta i osposobljavanja broda koštala je oko 5.000 eura, a budući da je u sredstvima koje je Mankova kompanija "Adriatic Marinas" 2007. donirala Tivtu bilo i oko 25.000 eura namijenjenih obnovi „Barbare“, u Centru su se nadali da će ona ubrzo zaploviti, što se, međutim, do danas nije desilo.

Sa druge strane, "Navar" je napravio idejno rješenje obnove broda kao reprezentativnog plovila sa višestrukom namjenom korišćenja, što bi podrazumijevalo i značajno veće radove na „Barbari“ i veća finansijska ulaganja.

"Napravili smo neko simpatično i, rekao bih, optimalno rješenje i bili smo u nekim preliminarnim pregovorima sa opštinskim službenicima kojima se to rješenje dopalo. Kada smo, međutim, stavili na papir koliko bi to sve koštalo, ispala je jedna pozamašna suma. Opšina za to trenutno nema novca, pa će, kako stvari stoje, stanje sa ’Barbarom’ i dalje biti ovakvo kako je sada“, kazao je "Vijestima" Zgradić.

On je dodao da su i analize i defektacija koju je obavio „Invar“ pokazale da trup osamdesetšestogodišnjeg broda i nije u toliko lošem stanju, osim par kritičnih djelova na krmi, oko takozvane pete kormila, koji zahtijevaju ozbiljniji zahvat rekonstrukcije.

Djelovi trupa u najlošijem stanju

„Vlasnik broda je taj koji treba da vidi koliko novca ima na raspolaganju i on stoga treba da donese i konačnu odluku šta će napraviti sa brodom"

Zgradić je kazao da je dodatni problem i specifična tehnologija izgradnje „Barbare“, čiji su limovi trupa međusobno spojeni zakivkama, jer 1926. godine, kada je napravljena, nije postojala tehnologija elektrolučnog zavarivanja metala. Danas se sa remontom brodova zakovičaste konstrukcije bavi samo par brodogradilišta u Evropi, ali bi se i to u slučaju „Barbare“ moglo premostiti specifičnim tehnološkim rješenjima kojima bi se sanirali djelovi trupa koji su u najlošijem stanju.

Ipak, najveća ulaganja u eventualnoj obnovi „Barbare“ bila bi u dovođenju broda u stanje da odgovori standardima SOLAS i MARPOL konvencija, koje se primjenjuju kod takvih brodova.

Prema nezvaničnim informacijama, to bi sve, uz dodatno luksuzno opremanje unutrašnjosti broda, koštalo oko 300.000 eura, što Opština Tivat u ovom trenutku sebi teško da može dopustiti.

„Na kraju krajeva, vlasnik broda je taj koji treba da vidi koliko novca ima na raspolaganju i on stoga treba da donese i konačnu odluku šta će napraviti sa brodom i u kojoj mjeri“, istakao je Zgradić.

Gradski oci Tivta posebno sada, u izbornoj godini, nijesu skloni da u remont i obnovu „Barbare“, koja je i svojevrsni pokretni spomenik tehničke kulture, ulože par stotina hiljada eura, tako da se u ovom trenutku kao najvjerovatnija nameće varijanta da se brod do daljeg smjesti na suvo unutar marine „Porto Montenegro“, kao još jedan od nepokretnih izložbenih eksponata tamošnje muzejske zbirke pomorskog nasljeđa Arsenala, gdje bi „Barbari“ na obali „društvo pravile“ dvije podmornice, nekadašnje JRM – velika dizel električna podmornica P-821 „Heroj“ i mala podmornica P-912 „Una“.

( Siniša Luković )