Da li mi je potrebna psihoterapija?

Često se ljudi pitaju kako da znaju da li im je potrebna psihoterapija ili ne. Odgovor je zapravo vrlo jednostavan: ukoliko sami osjećate da vam je potrebna takva vrsta podrške ili ako vam drugi skrenu pažnju na tu mogućnost.

U prvom slučaju možete osjećati bilo šta - od konkretnih simptoma sa kojima se suočavate na psihičkom planu, preko konstatacije da nešto nije u redu iako niste sigurni tačno šta, do toga da želite bolje da upoznate i stekenete nove uvide o sebi i svijetu oko vas.

U drugom slučaju, moguće je da su drugi kod vas primijetili ponašanje koje odstupa od vašeg uobičajenog, neke promjene u ponašanju ili emocionalnim doživljajima, da znaju da već dugo pokušavate da izađete na kraj sa nekim problemima, a ne uspijevate sami.

Nekada upravo drugi imaju uvid u nas koji nedostaje nama samima. Naravno, ovo ne mora biti dovoljan razlog da zaista i započenete terapiju, ali može biti koristan podstrek da razmotrite i tu mogućnost.

Generalno, može se reći da psihoterapija može da pomogne na nekoliko aspekata, o čemu piše portal ePsihoterapija:

Psihološkom (strahovi, uznemirenost, donošenje odluka i teške dileme, panični napadi, hipohondrija, opsesivne i iracionalne misli, napuštanje, gubitak, adikcije, iskustvo nasilja ili zlostavljanja, tranzicione faze u životu, agresija, slaba kontrola bijesa ili impulsa i drugih ponašanja, starenje, loša slika o sebi, nisko samopuzdanje i motivacija, kreativne blokade, poremećaji ishrane, poremećaji pažnje i učenja, roditeljstvo, samokriticizam, prilagođavanje, samopovređivanje, stres, pretjerana briga, osjećaj lične bezvrijednosti, problemi sa povjerenjem, teme vezane za spiritualnost i religioznost, iracionalno osjećanje krivice, suicidalne misli, samopovređivanje...)

Socijalnom (problemi u komunikaciji sa drugima, socijalna anksioznost, pretjerana sidljivost i povučenost, izolovanost, problemi u vezi i braku, problemi vezani za posao, problemi povjerenja i pripadanja, seksualnosti, iskustvo marginalizacije i društvene stigmatizacije/ diskriminacije, problemi u porodici i sa djecom...)

Medicinskom

Ovdje se radi o tome da postoji neki konkretan medicinski problem- bolest, a psihoterapija se koristi kao pomoćna metoda koja može da ublaži tegobe radeći na prihvatanju sopstvenog stanja, učenjem neki tehnika za njihovu kontrolu, osnaživanjem klijenta da se suoči sa problemom i priđe mu na najefikasniji način (kao što su redovne kontrole i uzimanje propisane terapije), kao i suočavanje sa psihičkim i socijalnim aspektima bolesti na najbolji način (depresijom, stigmatizacijom, napuštanjem...). Dakle, psihoterapija ne liječi samu bolest, već osnažuje klijenta da se sa njom nosi na najbolji mogući način.

Ovdje spadaju prije svega psihosomatske bolesti ("prave", tjelesne, bolesti, koje su izazvane pretežno psihičkim faktorima, kao što je dugotrajan stres i sl.) Psihoterapija neće izliječiti samu bolest, ali može da ublaži njene efkte ili učestalost javljanja simptoma (npr. astma, čir na želucu itd.)

Postoje, međutim, bolesti i medicinski problemi koji imaju isključivo psihičke uzroke. Razlozi za njih mogu biti vrlo složeni, ali im je zajedničko da su otklonjeni svi uzorci koji ukazuju na organisko porijeklo bolesti i ljekari su potvrdili da je njeno porijekla najvjerovatnije psihogeno.

Primjeri za to su različite seksualne disfukcije (npr. impotencija), bolovi u stomaku, proliv, nesanica, tahikardija, drhtanje ili prekomjerno znojenje... Ono što je najvažnije jeste da se prvobitno isključe organkski uzroci bolesti, pa tek kada su oni isključeni, psihoterapija će se pozabaviti njima.

Često se terapeutima obraćaju i osobe kojima je dijagnostifikovana neka ozbiljna hronična bolest (multipla skleroza, epilepsija, kancer, HIV, leukemija, dijabetes...) i psihoterapija je važna da bi osnažila i motivisala osobu da prihvati bolest i pridržava se uputstava ljekara i propisane terapije.

Na koji način psihoterapija pomaže?

Pomaže osobi da prepozna ponašanja, emocije i ideje koje pogoršavaju stanje. Pomaže osobi da prepozna probleme ili događaje koji pogoršavaju stanje. Kroz taj proces osoba može da uvidi šta može da učini da bi umanjila probleme koje ima

Vraća osobi osjećaj kontrole nad sopstvenim životom i osjećaj uživanja u životu. Osoba kroz psihoterapiju uči vještine savladavanja problema.

Tipovi psihoterapije

Individualna: ova vrsta terapije uključuje samo pacijenta i terapeuta.

Grupna: dva pacijenta ili više pacijenata mogu participirati u terapiji u isto vrijeme. Tako su pacijenti u mogućnosti da podijele svoja iskustva i da uvide da se i drugi ljudi mogu osjećati slično i imati slične doživljaje.

Bračna: ova vrsta terapije pomaže bračnom partneru da shvati zašto njegova voljena osoba ima psihičke probleme, koje promjene u komunikaciji i ponašanju bi mogle pomoći i šta mogu da učine da uspješno izađu na kraj sa partnerovom bolešću.

Porodična: porodica je ključna za ljude sa mentalnim oboljenjima. Zato je nekad korisno da članovi porodice učestvuju u psihoterapiji i uvide kroz šta njihov voljeni prolazi, da bi znali kako da mu pomognu na putu ka ozdravljenju.

Različiti metodi psihoterapije

Psihodinamična terapija - terapija zasnovana na pretpostavci da je osoba mentalno bolesna zbog neriješenih podsvjesnih konflikata, koji vuku korijene iz djetinjstva.

Interpersonalna terapija - tip terapije koja fokus stavlja na interakciju pacijenta sa familijom i prijateljima i glavni cilj joj je da popravi komunikacijske vještine pacijenta.

Kognitivno-bihevioralna terapija - Ona pomaže ljudima sa psihičkim problemom da prepoznaju i izmijene pogrešne percepcije sebe i svijeta koji ih okružuje.

( Vijesti online )