Tokio: Red i čistoća
Odmah upadne u oči i čistoća na svakom koraku. I pored velikog broja putnika na aerodromu Narita potpuno je čist pod, da se na njemu ne može naići na parče papira, pikavac ili žvaku.
Glavni grad Japana, Tokio, oduševljava svakog ko u njega prvi put dođe redom i čistoćom svuda gdje se čovjek okrene. Od samog dolaska na aerodrom Narita, jedog od dva aerodroma u blizini glavnog grada Japana, turista ne može, a da ne primijeti red koji mora da se poštuje na svakom koraku.
Kako kroči na tlo Japana, stranac primjećuje da se Japanci pridržavaju pravila u svojoj zemlji, čak i na pokretnim stemenicama na kojima se stoji isključivo na levoj strani, da bi oni koji žure mogli proći desnom stranom. Samo poneki stranac može da poremeti, privremeno, ovaj red.
Odmah potom se primijeti da na aerodromu, na koji slijeće na stotine aviona i na kojem vlada velika gužva, nema galame, već vlada mir za razliku od brojnih vazdušnih luka u Evropi i SAD.
Pri prolasku pasoške kontrole putnici su dužni da ostave otisak oba kažiprsta i da se fotografišu, a na carini predaju popunjeni formular o robi koju unose, odnosno potpišu da nemaju ništa za carinjenje. Takva procedura, takođe, nije uobičajena u drugim zemljama.
Odmah upadne u oči i čistoća na svakom koraku. I pored velikog broja putnika na aerodromu Narita potpuno je čist pod, da se na njemu, čak i pod najvećom motivacijom za pronalaženje neažurnosti, ne može naići na parče papira, pikavac ili žvaku.
Ni na autoputu nije moguće vidjeti bilo kakvo đubre na kolovozu ili pored njega - trake kao da su očišćene i od svakog zrna pijeska i prašine. Takođe se, kako na autoputu, tako i u samom gradu može uživati u novim automobilima, koji su čisti. Gotovo nije moguće naići na dva ista vozila - sva su drugačija, iako od istog proizvođača, jer Japanci vozila mijenjaju na svakih par godina, pošto im to razne pogodnosti oko poreza i osiguranja, omogućavaju.
U samom gradu, iako vrvi od ljudi kao u mravinjaku, nije moguće vidjeti pretrčavanje ulice van pješačkog prelaza ili na crevno svijetlo. Na svakom ćošku stoje kante za otpatke, ali ne jedna, već više njih, jer Japanci i na ulici sortiraju svoj otpad.
Tokio je grad velikih zgrada, koje sa visine izgledaju kao lego kockice, koje su naređane na jednom prostoru. Jako su rijetke dvospratnice, a još rjeđe manje kuće, već sve pokušavaju da dotaknu nebo.
Inače, Tokio je metropola koja se sastoji od 26 gradova, šest gradića i osam sela, koji su tokom vjekova srasli u jedno i prostire se na preko 2.000 kvadratnih kilometara, te obuhvata čak dva lanca ostrva koja se protežu do 185 kilometara od centra grada.
Tokio je podijeljen u 23 opštine, koje imaju svoje gradonačelnike i svoju upravu, a širi grad obuhvata i četiri nacionalna parka. Iako mnogi smatraju da je grad sa najviše stanovnika u svijetu Meksiko siti, rekorder je Tokio za koji kažu da ima preko 40 miliona stanovnika, koji posjeduju čak 15 miliona automobila.
Tokio ima i dio grada koji je poznat po prodavnicama, restoranima i noćnim klubovima, ali visoke klase, a zove se Ginza, koji je nakon velikog zemljotresa 1923. pretvoren u trgovinsku četvrt. Zatim postoji i Akihabara dio grada koji podsjeća na pijacu, ali iz naučno-fantastičnih filmova, jer se u njemu prodaju najnoviji tehnički uređaji svih vrsta.
U velikim radnjama nalaze se izloženi proizvodi, a ispred gotovo svakog rafa po najmanje jedan prodavac koji, kao na pijaci, privlači pažnju mušterija glasnim hvalospevima o svojim artiklima.
Kada je riječ o gradskom saobraćaju Tokio ima devet linija podzemne željeznice, koja povezuje sve djelove grada. Upečatljivo je, takođe, da je skoro cio grad pod nadvožnjacima, na kojima se nalazi autoput, ili željeznička pruga, kako bi na tlu sve moglo da funkcioniše što besprekornije i sa što manje zastoja.
Japanci u Tokiju žive pretežno u malim stanovima od 15 do 35 kavdratnih metara, a strancima se mogu učiniti malim i restorani i kafići. Inače, najviša građevina u Tokiju je Tokio tauer, koji ima restorane na 150 i 250 metara visine, a viši je od Ajfelovog tornja.
( Tanjug )