Ko je nezadovoljan igrama i rezultatima?

Možda je problem u tome što je Vučinić saopštio novinaru „Vijesti” šta mu smeta, šta misli i kako se osjeća, a ne Brnoviću i čelnicima saveza.

0 komentar(a)
crna gora, češka, Foto: Savo Prelević
27.11.2011. 11:52h

Selektor Branko Brnović reagovao je očekivano nakon što je najbolji igrač i kapiten kazao da razmišlja da li će više igrati za reprezentaciju.

Saopštenja za javnost su, doduše, prevaziđena forma obraćanja medijima, ali to nije toliko važno, iako je uvijek bolje pustiti novinare da pitaju ono što ih zanima, a u ovom slučaju i da objasne neke stvari.

Jer, iz Brnovićevog saopštenja ispada da su „Vijesti” time što su razgovarale sa kapitenom i najboljim igračem zaboravile i pokušale da ponište sve što je reprezentacija uradila u prethodnom kvalifikacionom ciklusu. Nijednog trenutka, nijednom riječju uspjeh nacionalne selekcije nije pretvoren u neuspjeh, niti je to bila tema razgovora sa kapitenom. „Vijesti” ostaju pri stavu da je plasman u baraž za Evropsko prvenstvo blistav rezultat - rezultat za sva vremena. I kažemo da bismo uspjehom proglasili svaki naredni kvalifikacioni ciklus koji bi trajao dugo kao ovaj, u kojem bi se do posljednjeg meča baraža nadali da će reprezentacija igrati na velikom takmičenju.

Problem je, očito, u tome što su „Vijesti” nakon poraza od Češke postavile logično pitanje - da li bi epilog mogao da bude drugačiji da je na klupi ostao Zlatko Kranjčar, ali, opet, nijednog trenutka, nijednom riječju ne dovodeći u pitanje odgovornost Branka Brnovića.

Brnović je zaboravio da su „Vijesti” u septembru, nakon otkaza Kranjčaru, javno saopštile da je odgovornost za ishod kvalifikacija preuzeo Dejan Savićević, a ne novi selektor. Posredno, potpuno smo, dakle, zaštitili Brnovića, svjesni da ima malo vremena i da bi bilo nepravedno njega proglašavati krivcem, u slučaju da se Crna Gora ne plasira u baraž, kao što ga nismo proglasili krivcem za poraze od Češke.

To što Kranjčara nismo pominjali od septembra do 16. novembra nije značilo da smo promijenili mišljenje o tome da je odluka o smjeni selektora bila greška, već smo to uradili zbog želje da se oko reprezentacije i u reprezentaciji ne stvori ni djelić negativne atmosfere. I nakon eliminacije smo jasno saopštili da „Kranjčar nije bio garant plasmana u završnicu, niti je Brnović kriv što se nije došlo do Evropskog prvenstva, ali da postoje neka pisana i nepisana fudbalska pravila, koja bi se morala ispoštovati da bi se sve kockice složile, i da u vazduhu ne bi ostalo da lebdi pitanje - da li bi Crna Gora sa Kranjčarem na klupi izgubila 2:0 u Pragu”. I stojimo pri tome, kao što ostajemo pri stavu da je Crna Gora protiv Češke odigrala najboljih 45 minuta od nastanka reprezentacije.

Podsjećamo Brnovića da su „Vijesti”, i novine i televizija, od prvog gostovanja, u dalekom Japanu 2007. godine, pratile reprezentaciju na svim gostovanjima, često i sa trojicom izvještača (sve o svom trošku, a ne na osnovu tzv. medijskih partnerstava sa Fudbalskim savezom). Podsjećamo da su „Vijesti” desetak dana uoči baraža putovale u Prag da bi prenijeli kako se i rivali spremaju „za utakmicu svih utakmica”, da su svojevremeno, uoči gostovanja Švedske, „edukovale” navijače razočarane neigranjem Ibrahimovića, da ne dolaze na stadion da gledaju Ibru, Runija, Mesija... već Mirka, Stevana i Simona.

Podsjećamo Brnovića da smo bez kompleksa ulazili u razmjenu mišljenja sa predsjednikom Savićevićem, tako što smo ga „ubijeđivali” da Vels može da pobijedi Švajcarsku, iako je on tvrdio da „Vels više neće dobiti nikoga”, a sve sa ciljem da razmrdamo učmalu atmosferu nakon prvog poraza u kvalifikacijama.

Zbog svega toga, a najviše iz profesionalnih razloga, imamo obavezu i da se zapitamo kakva je budućnost reprezentacije, ako najbolji igrač sa 28 godina razmišlja da više ne igra. Možda je problem u tome što je Vučinić saopštio novinaru „Vijesti” šta mu smeta, šta misli i kako se osjeća, a ne Brnoviću i čelnicima saveza. Ako selektor i predsjednik saveza još nisu sa najboljim igračem razgovarali nakon baraža, onda je to njihova greška, a ne naša. To bi mogao da bude jasan znak da odnosi u nacionalnoj selekciji nisu onakvi kakvi bi trebalo da budu.

Nažalost, ali i na vrijeme da se preduzme nešto. Mi smo ukazali na problem. I želimo da se riješi, kao što želimo Crnu Goru na Mundijalu u Brazilu. Vjerovali ili ne...