Lovac na zmajeve
Ko je trudan?!
Od vremena pohare Konavala ili ubijanja Vukovara, od vremena Milijane Baletić, Perice Đakovića i Ilije Guzine, nijesmo vidjeli takav propagandni zločin
Svima (nam) je laknulo kada je zvanično objavljeno da Jelena Š. mlada crnogorska manekenka, nije trudna, da Slobodan Pejović nije heroj našeg doba a da je za sva zla, od 90-ih do danas, kriva medijska mafija predvođena moćnim profesorom matematike. Neko će zapitati, šta je zajednički imenitelj ovih naizgled nepovezanih ekskluzivnih novinskih uradaka koji su nas zapljusnuli prošle nedjelje? Evo odgovora – licemjerje, manipulacija i laž!
Ako se neko zaista zainteresovao za "glasine koje kruže posljednjih dana", da li je poznati model J. Š. trudna, ostao je začuđen nakon iščitavanja pomenute informacije jer mu nije bilo jasno šta je ekskluzivno u pompezno najavljenoj priči?! Informacija da li jeste ili nije trudna jedna manekenka valjda ima značaja samo za nju samu i krug porodice i prijatelja. Ali,ako glasine dospiju na naslovnu stranu onda valjda one imaju i neku važniju dimenziju. Kao recimo, ko je prećutani partner mlade J. Š?!
I tako, dok u listu šefa DPS M. Đ. (“Glas Čepuraka”), koji se štampa o trošku poreskih obveznika i pod pokroviteljstvom mladog i reformskog premijera, saznajemo žive istine o vanbračnoj djeci urednika nezavisnih medija, sa "vjerodostojnim" detaljima samog ljubavnog čina, dotle smo uskraćeni, na drugoj strani, da saznamo glavne detalje “glasina koje kruže posljednjih dana gradom” a u kojima se pominje i njegovo visočanstvo Šef!
Ako se već neko latio dotične teme i dao joj epitet ekskluziviteta, bio je red da nas obavijesti o svim aspektima te glasine. Jer, ekskluzivna vijest nije da li je J. Š. trudna, već sa kim je eventualno u vezi?! Čak sama ta informacija o lažnoj trudnoći, implicira svojevrsni zaključak: ako J. Š. govori o trudnoći znači li to da je sa nekim u ozbiljnoj vezi?! Koja je toliko ozbiljna da bi mogla rezultirati i trudnoćom?! Otuda i glasine. Živa istina?!
Ili živo licemjerje. Baviti se bizarnom pričom o ljubavnom životu mlade manekenke a ne pomenuti glavnog junaka te sapunice! Toliki nivo hipokrizije moguć je samo u Crnoj Gori. Ali, ništa novo - već godinama, dnevno nas zapljuskuju žive istine medijskih papagaja, lažova i manipulatora u kojima se izostavljanjem glavnog junaka i jeftinim slaganjem istrgnutih izjava i činjenica, laži i podvala, kreira virtuelna stvarnost sa samo jednim ciljem - da se Šef sačuva, da se njegova ratna biografija opere, njegov ratni biznis legalizuje, a ljubavne afere zataškaju ili pokažu kao dodatni dokaz njegove neodoljivosti i vječnog trajanja na vlasti. Kako bi nas, kao takav, čist, bogat i potentan, nesmetano i nekontrolisano, još dugo, dugo vodio.
Kada se isti takav pristup, uz dodatak - falsifikovane i iznuđene izjave, tendenciozna pitanja i zaključci, prećutani fakti i pitanja - primijene na slučaj zločina deportacije, onda se opet dođe do istog rezultata, glavni junak M.Đ. se ne samo izostavi iz priče, već se prikaže kao žrtva zločina, i to jednog policijskog službenika i medijske mafije koja, gle čuda, želi da sruši s vlasti voljenog vođu.
Od vremena pohare Konavala ili ubijanja Vukovara, od vremena Milijane Baletić, Perice Đakovića i Ilije Guzine, nijesmo vidjeli takav propagandni zločin. Kao što je nekad starcima iz Vitaljine ili djeci iz vukovarskih predgrađa, podnošen mikrofon da bi potvrdili kako se u njihovim domovima i podrumima nalaze čitave armije ustaša i mudžahedina, čime su onda pravdani zločini Miloševićeve vojske i paravojske - tako se i ovdje, zloupotrebnom nesrećnih porodica i podmetnutih svjedoka, među kojima ima i onih iz krimi miljea, "dokazuje" da je Pejović glavni lovac na glave nesrećnih Bošnjaka, a ne njihov izbavitelj, a da je sam zločin deportacije djelo medijske mafije a ne Đukanovićeve vlade!
Eto zašto je Krivokapićev SDP bio protiv lustracije. Da bi nam se Milijana i Guzina mogli ponoviti. I da bi mjesecima mogli loviti glavu nesrećnog Pejovića, koji je samo jedan od tragičnih epizodista u velikom zločinu onoga čije se komandovanje, u ovom i nekim sličnim nedjelima, pokušava izbrisati. U zemlji u kojoj se jedan nemontirani materijal, kao što je snimak sa svadbe Safeta Kalića, glatko odbacuje kao relevantan dokaz kod crnogorskih istražnih organa, s druge strane, traži se da se jedan brutalno montirani uradak medijskog agenta i paža, koji grca od logičkih i faktičkih besmislica, ultimativno preuzme od strane crnogorskog tužilaštva kao krunsko svjedočanstvo da je nalogodavac, organizator i izvršilac zločina deportacije jedan policijski službenik.
Na kraju, kao zaključak – zastrašujuća je količina propagande i laži kojima su izloženi građani ove zemlje. Ona je preplavila sve rubrike i pore društva, od politike i ekonomije do trača i zabave. Specijalno pakovanje ove dvije priče, koje ni po značaju ni po tematici nemaju ništa zajedničko, ukazuje na dimenzije lobotomije koju aktuelni režim pokušava sprovesti na glavama sopstvenih građana.
U tu svrhu se koriste medijski i intelektualni šegrti i papapagaji, domaći i strani (ne zaboravite da nam je ekskluzivni gost na RTCG bio i Domagoj Margetić, “novinar-istraživač” iz Zagreba i pobratim po oružju ovog iz Sarajeva). A kada se takve moralne spodobe dohvate pera i mirkofona, onda nam je i živa istina takva kakva jeste - ne zanima nas sa kim je u vezi J.Š, važno je da nije trudna, jasno nam je da Slobodan Pejović nije heroj našeg doba, već ratni zločinac, ili, sad znamo da Miško Perović nije ugledni profesor Univerziteta i promotor otvorenog društva i evropskih vrijednosti, već vođa medijske mafije.
Kada bi ovo društvo bilo spremno da ovakvu unakaženu istinu prihvati za živu, onda bi to bio znak da je ono bespovratno potonulo pred nasiljem istinskih zločinaca i mafijaša. Ali, čak i onda u istoriji, kada se činilo da je ljudski rod poražen pred mračnim projektima svojih najgorih izdanaka, on bi se ipak izdizao i civilizacija bi pobjeđivala i išla dalje. Tako će biti i u slučaju jednog mikrolokaliteta zvanog Montenegro. Samo pomislite gdje su danas i veliki vožd, i njegova Milijana, da ne pominjem nesrećnog Guzinu. Takva sudbina čeka i ove naše - oni su toga svjesni, zato su tako nervozni i bahati. A dok se to ne desi, naravno da znate, trudni su podgorička Milijana i sarajevski Guzina - a ko je srećni tata valjda je svima jasno.
( Željko Ivanović )