Bogovi košarke

MAJKL

Svakog dana u treningu, u bazenu trčeći, Majkl Džordan mislio je velike utakmice neslavnog pretka dopremljenog brodom iz žarkog Jemena, ili Zaira; Majkl Džordan nije imao ništa protiv Kukoča i Istočnih Evropljana, čak ni protiv Republikanaca, uvijek je imao igrača za protivnika i koš u kome je zakucavao loptu kao glavu bijelca što je prije tri stoljeća ulovio njegovog pretka, usred žarkog Jemena, Zaira.

MEDŽIK

Niko nije loptao blago kao Irvin Džonson, njegova koža bila je do obruča razapeta strast, između nogu vlast dvije žene u tri dana, malena nagrada za asa oboljelog od pasa bez gledanja - nešto iznad ljudi krasilo je Medžika u kontri tri na jedan - letio je u sredini sa podignutom nogom i dijelio loptu kao bog

HEGEL

Hegelova trijadna jednačina počiva na kontrarnom, sinteza rođena iz sukoba značila bi da se dva broja na njihovim leđima nisu našla slučajno, već da su Džordan i Medžik sudbinom neznane namjere dobili broj u dvije strane - 32 23 - proročanstvo kabale.

BILAMBIR

Bilo je doba velikog Detroita i Bil je bio prgav sivonja kojeg pamtim zbog rimovanja. Bil Lambir bilo je ime zgodno za ponavljati u časovima maštanja da zakucavam preko njega i razbijam rimu strašnom kombinacijom riječi Karim, Abdul, Džabar.

TOMAS

Ne postoji Detroit, ugašene fabrike opsijedaju umjetnici što je dobar znak, tako je obnovljen Istočni Berlin i njegova kubatura, slušam stolara Tajlora, buši zid i filozofira o sceni novog grada, Tajlor uglavljuje vrata, reže ploče, postavlja laminat ali kad ode kući on je vajar, jednom će imati detroitsku izložbu, umjetnička duša tom gradu zamjera - zašto već nemaju ulicu Ajzee Tomasa?

BOŽIDAR

Vidio sam Maljkovića na Zlatiboru rukovao se i dva dana nisam prao ruku, sjećam se, Božidar je rekao nek iz stroja izađe ko ne vjeruje da će biti šampion svijeta i niko nije izašao i niko iz grupe nikad nije postao šampion svijeta, pored je čučao mali dječak sin trenera, Pavlović, čak ni on nije postao šampion svijeta.

( Brano Mandić )