stav

Bog visoko, mafija blizu...

Javna osuda mafije bila bi veliki doprinos naših vjerskih poglavara njihovim vjernicima i državi Crnoj Gori.

0 komentar(a)
16.09.2011. 13:50h

Da li je hrišćanski, da li je islamski, to što naše vjerske vođe ćute o najvećem crnogorskom problemu – o mafiji?! Dvadeset godina, niti jedne riječi!!!

Na sve su spremne da bace kletvu naše vjerske vođe i da svakome zaprijete fatvom, samo o mafiji niti riječi, “ne bijele zube”. I to je jedina tema oko koje su čak i SPC i CPC postigli jedinstvo. Valjda to govori da se naša dva mitropolita, naš biskup i naš reis, ne slažu sa evropskom ocjenom – da je organizovani kriminal veliki problem ove države?!

Da li je bogougodno primate ubice i narko-dilere u bogomolje, prihvatati njihove darove? Da li je u skladu sa vjerom ako narko-prilozima gradite crkve i džamije, i ako dajete crkveno ordenje osobama krvavih ruku? Da li Gospod uvažava to što njegovi zemaljski pastiri opraštaju grijehe mafijašima? Da li je hrišćanski i islamski uzimati priloge od narko-dilera i istovremeno liječiti njihove žrtve od zavisnosti?

Licemjerno ćutanje i još licemjernije činjenje naših “duhovnih vođa”, izvor je sa koga se danas napaja svekolika društvena hipokrizija? Jer naši su vjerski patrijarsi moćni i uticajni u narodu, i njihova kritika bi bila snažan udarac mafiji. Baš zato su njihovo ćutanje i njihov suživot sa mafijom užasno štetni i po njih su beskrajno optužujući.

Tokom posljednjih decenija, u kojima je privreda uvenula a kriminal nabujao, crnogorski mafijaši su postali uglednici. U nekim gradovima sjeverne Crne Gore, gdje je sve popljačkano a socijalistička preduzeća dosljedno uništena, mafijaši su postali jedini poslodavci i stubovi lokalnih zajednica. Nije davno bilo kada je Đukanović, na TV B92 branio ljudska prava „gospodina Šarića“, i kada je lobi hotela „Rožaje“ još krasila ogromna zajednička fotografija Mila i Saja Kalića. Nije davno bilo kada je Ranka Čarapić hvalila moral mafijaša, a četiri-pet hiljada Pljevljaka potpisivalo peticiju za odbranu lika i djela Darka Šarića, njihovog hranitelja. Baš kao što nije prošlo mnogo vremena od mafijaške likvidacije koja je u starom Kotoru pozatvarala gotovo sve lokale unutar drevnih zidina.

Možda ocjena Slavka Perovića, da je Crna Gora postala “mafijaška sponzoruša”, nekome zvuči oporo, ali je sušta istina da je, sve do akcije “Balkanski ratnik”, kriminalna ekonomija dnevno unosila milione eura u ovu državu! Tu leži objašnjenje one enigme koju je primjećivao svaki evropski namjernik – privreda ne radi, kafane pune, skupa kola, niko ne zna odakle?! A temelj te društvene organizacije postavljen je još u vrijeme sankcija, kada je režim švercere proglasio za patriote a kriminalce za “penzionerske majke”.

Mi danas još živimo posljedice ratnih i kriminalnih decenija. I hitno nam je potrebna ekonomska i privredna, ali prije svega moralna obnova. Jer je priča o Evropi – priča o zajedničkim demokratskim i moralnim vrijednostima! U toj obnovi bi vjerski poglavari mogli odigrati veliku ulogu. A preduslov za to je da ti naši duhovni pastiri “podvuču crtu”, da javno osude kriminal kao metastazu koja razara naše društvo, i da prestanu da od kriminalaca primaju donacije i da im uručuju ordenje.

Islamska zajednica i njen reis moraju da shvate i da jasno kažu da su “roditelji Kalići” ti koji su ugrozili pravo na normalan život svoje djece. I da kažu vjernicima da evropska praksa u sličnim situacijama ne preporučuje oslobađanje majke, već da nalaže upravo suprotno - privremeno, a potom i trajno, oduzimanje djece roditeljima koji su osuđeni za mafijaško udruživanje. Islamska zajednica mora jasno i javno osuditi činjenicu da su upravo “roditelji Kalići” ti koji su u svoju mrežu regrutovali i u evropske zatvore poslali preko 200 rožajskih mladića. Islamska zajednica ne smije nikada više ćutati kada iz Rožaja bježe, noću, sa djecom, policajci koji su prijavljivali kriminal, i koji su zbog toga stradali.

Javna osuda mafije bila bi veliki doprinos naših vjerskih poglavara njihovim vjernicima i državi Crnoj Gori. Javna osuda mafije bila bi iskaz istinske vjere, lične hrabrosti i odbrana dostojanstva crkve i svih vjernika. Tim, ili nekim drugim redom.

Don Pepina, paroha hrama sv. Nikole u blizini Napulja, 1994. godine je ubila mafija. Sveštenik Pepe Diana je propovijedao da je mafija kancer koji razara zajednicu, i tražio je da se kriminalci izopšte iz crkve, da im se uskrati učešće u svim obredima, pričestima, kumovanjima i krštenjima, svadbama i sahranama. Petnaest godina nakon njegove sahrane - koja se pretvorila u najmasovniji javni protest protiv mafije - stavovi Don Pepina pobjeđuju i polako postaju zvanični stavovi Vatikana. Najglasniji zagovornik protjerivanja mafije iz krila Crkve danas je napuljski kardinal Krešencio Sesa.

“Čak i kad umru kamoristi će biti izopšteni, i neće dobiti crkveni obred, već će na vječni počinak ići bez opijela, pravo u grob!” - to danas zahtijeva kardinal Sesa.