Hrvati čekaju medalju od 1995. godine

Raspadom bivše Jugoslavije, Hrvatska je prva dobila šansu da igra na velikom takmičenju - Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine i to je iskoristila na pravi način.

Predvođeni Draženom Petrovićem, tada jednim od najboljih igrača na svijetu, “vatreni” su se plasirali u finale, gdje ih je sačekao jedini pravi “tim snova”.

Dejvid Robinson, Patrik Juing, Leri Bird, Skoti Pipen, Majkl Džordan, Klajd Dreksler, Karl Meloun, Džon Stokton, Kris Malin, Čarls Barkli, Medžik Džonson i Kristijan Lejtner slavili su 117:85.

Za Hrvatsku su tada pored Petrovića igrali još Toni Kukoč, Dino Rađa, Stojko Vranković, Žan Tabak, Arijan Komazec, Velimir Perasović, Danko Cvjetičanin, Franjo Arapović, Aramis Naglić, Vladan Alanović i Alan Gregov, a na klupi je bio Petar Skansi.

Sljedeće godine Hrvatska je učestvovala na EP u Njemačkoj, a samo dvije nedjelje prije njegovog početka (7. juna) u saobraćajnoj nesreći poginuo je Dražen Petrović.

Bio je to veliki šok za Hrvatsku, ali i cjelokupnu košarkašku javnost.

Ekipa je, ipak, smogla snage i uzela bronzu nakon pobjede protiv Grčke (99:59).

Na klupi je tada bio legendarni Mirko Novosel, a igrali su Dino Rađa, Stojko Vranković, Žan Tabak, Arijan Komazec, Velimir Perasović, Danko Cvjetičanin, Franjo Arapović, Vladan Alanović, Emilio Kovačić, Veljko Mršić, Ivica Žurić i Alan Gregov.

Osvajanje odličja nastavljeno je na SP u Kanadi 1994. godine kada se ekipa okitila bronzom trijumfom nad Grčkom (78:60).

Đuzepe Đerđa tada je imao odličan tim - Toni Kukoč, Dino Rađa, Stojko Vranković, Arijan Komazec, Danko Cvjetičanin, Veljko Mršić, Vladan Alanović, Davor Pejčinović, Josip Vranković, Alan Gregov, Ivica Žurić i Miro Jurić.

Evropsko prvenstvo u Grčkoj 1995. godine bilo je posljednje na kome se Hrvatska popela na pobjedničko postolje, osvajanjem trećeg mjesta i što je interesantno opet je u borbi za medalju savladana Grčka (73:68).

Hrvatsku je tada sa klupe predvodio Aleksandar Petrović, a u odnosu na sastav iz Kanade desila se samo jedna promjena. Mira Jurića zamijenio je Ivica Marić.

Niko nije tada mogao da vjeruje da će uslijediti veliki pad hrvatske reprezentacije.

I narednih godina na okupu su bili sjajni igrači koji nikako nisu uspijevali da kvalitet pretoče u rezultat.

Potvrda toga su i plasmani na kontinentalnim šampionatima - 11. mjesto (1997), 11. mjesto (1999), 7. mjesto (2001), 11. mjesto (2003), 5. mjesto (2005), 6. mjesto (2007), 6. mjesto (2009).

Selektor Josip Vranković pred EP u Litvaniji odlučio je da se odrekne usluga Zorana Planinića, Krešimira Lončara, Davora Kusa i Marka Banića.

Sve oči sada su uprte u Antu Tomića, Marka Tomasa, Bojana Bogdanovića, Marka Popovića, Luku Žorića, Stanka Baraća...

Međutim, veliki hendikep će biti neigranje povrijeđenog Roka-Lenija Ukića. Sa njim i bez njega Hrvatska nije isti tim.

Nema sumnje da po kvalitetu igračkog kadra Hrvatska može da se umiješa u borbu za vrh, ali prethodni rezultati ne daju joj previše nade u optimizam.

( Danko Misita )