Srdan Golubović: Sve što se desi u crnogorskoj kinematografiji je pomak

U razgovoru za “Vijesti” Golubović je govorio o ovogodišnjoj selekciji, koja sadržajem ne odskače puno od selekcija nekih mnogo većih i bogatijih festivala

121 pregleda0 komentar(a)
srđan golubović, Foto: Banjalukain.com
04.08.2011. 08:00h

Poznati reditelj Srdan Golubović, selektor je aktuelnog XXV filmskog festivala u Herceg Novom. Takođe, Golubović je velikim dijelom zaslužan za novu koncepciju festivala, odnosno njegov osavremenjen i revitalizovan izgled. Golubovića za selektora preporučuju ne samo njegovi filmovi poput nagrađivanih hitova “Apsolutnih sto”, “Klopka”, “Paket aranžman”, već i njegov producentski rad.

U razgovoru za “Vijesti” Golubović je govorio o ovogodišnjoj selekciji, koja sadržajem ne odskače puno od selekcija nekih mnogo većih i bogatijih festivala.

Festival ima obavezu da ne bude repeticija nekih festivala, već i da ima svježinu.
“Što se glavnog takmičarskog programa tiče, nastavili smo sa konceptom koji smo započeli prije tri godine, a realizovali prošle godine, što podrazumijeva program sa prostora Balkana, odnosno kako se sada politički kaže prostora Jugoistočne Evrope i Mediterana. Mislim da Crna Gora kulturološki pripada sudaru ta dva uticaja. U ovom konceptu, mi smo i dalje ostali pri tome da srž programa bude ex-Jugoslovenski prostor i u odnosu na taj definisani koncept sam pravio selekciju. Ona nije prikaz svih najboljih filmova iz tih zemalja, već sam se rukovodio sa dvije stvari, kvalitetom filmova i njihovom ekskluzivom. Važno je bilo imati i nove filmove, tako da su morali izostati neki koji su obišli čitav festivalski krug u protekloj godini. Festival ima obavezu da ne bude repeticija nekih festivala, već i da ima svježinu. Osim takmičarskog programa, u glavnom pratećem programu nalaze se filmovi iz cijelog svijeta, čije su projekcije na tvrđavi Forte Mare. Po svom senzibilitetu sam odabrao šest filmova koji su obilježili proteklu godinu, među kojima su reditelji poput Aki Kaurismakija, Lars fon Trira, braće Darden, Nuri Bilg Čejlana... Mislim da je to jedan od najboljih programa koje smo imali u proteklih nekoliko godina, a filmovi su nagrađivani u Kanu i Veneciji”.

Puno se govori o tri nova crnogorska filma u glavnom programu. Međutim, svi zaboravljaju činjenicu da su ti filmovi pripremani čak i do pet-šest godina. Kako komentarišete ovu situaciju i da li se tu radi o kontinuitetu ili incidentu?

“Mislim da postoji veliki pomak u crnogorskoj kinematografiji, jer kad imate ništa, a onda se desi nešto, onda je to već pomak. Ne treba da zavara ta činjenica da postoje tri filma kad se posljednjih nekoliko nije ništa dešavalo ili su u proteklih nekoliko godina bila svega tri, četiri filma. Ovo su tri nova, vrlo različita filma, i očigledno Ministarstvo kulture ulaže velike napore. Bilo bi dobro da sljedeće godine bude bar jedan film. Suština kinematografije je u kontinuitetu. Važno je da svake godine bude bar po jedan film. Bilo bi dobro da se osnuje fond za manjinske koprodukcije, i da Crna Gora ulaže makar djelimično novac u regionalne filmove, jer bi to otvorilo vrata da cnogorski filmovi lakše i u većoj mjeri dobijaju sredstva za realizaciju svojih filmova.”

Teško je dati novac kad ga ni sami nemate...

“Tačno, ali ako od nekoga tražite pet eura, dobro je da nekad vratite 50 centi. To je ona vrsta partnerstva koje se ne mjeri novcem, nego namjerama i željom da se sarađuje, jer nema saradnje u jednom pravcu. Ministarstvu kulture je učinilo veliki napor, jer pomjeriti stvari sa nulte tačke nije lako. Važno je da postoji kontinuitet i da ova tri filma nisu incident, ali u ovom trenutku crnogorska kinematografija još uvijek ne postji.”

Kako Vam izgledaju poetike novih crnogorskih filmova?

“Plašio sam se sličnosti i ponavljanja, i da će motivi u tim filmovima biti isti. Međutim, sva tri filma su različita tri svijeta. Dobra stvar je da su bar dva od ta tri filma oslonjena na tradiciju crnogorskog filma, na tradiciju slikarstva i onoga što je specifičnost crnogorske kulture u vizuelnom smislu. To su Baletićev i Bečanovićev film, dok Sošićev film je nešto drugačiji u estetici. Prirodno je da u crnogorskoj kinematografiji postoji uticaj Živka Nikolića. Raznolikost je dobra”.