Kineske umjetnine "nestaju" u Evropi, kupuju ih Kinezi

Crno-bijele slike mastilom iz perioda Tang, srebrne tacne sa gravurama, 300 godina stari tanjiri ispunili su salu za aukciju i čekaju na nove vlasnike.

67 pregleda0 komentar(a)
03.07.2011. 09:00h

Na aukcijama umjetničkih djela u Evropi sve češće se pojavljuju agenti koji zastupaju bogate Kineze. Agenti u ime svojih klijenata najčešće kupuju umetnička djela koja su odnijeta iz Kine prije 100-200 godina.

Crno-bijele slike mastilom iz perioda Tang, srebrne tacne sa gravurama, 300 godina stari tanjiri ispunili su salu za aukciju i čekaju na nove vlasnike.

Skoro pola posjetilaca su Azijati, neki od njih razgovaraju o kvalitetu umjetničkih djela u ponudi.
Skoro pola posjetilaca su Azijati, neki od njih razgovaraju o kvalitetu umjetničkih djela u ponudi.

Neko bi pomislio da se nalazi na aukciji u Bangkoku ili Hongkongu, međutim voditelj koji govori na njemačkom i logo „Lemperc” na aukcijskom stolu, pokazuju da se sve dešava u Njemačkoj.

Henrik Hanštajn, direktor aukcionarske kuće „Lemperc” iz Kelna, jednom godišnje izlaže i prodaje azijsku umjetnost.

Umjetnine su skuplje

Posjetioci iz Kine marljivo se pogađaju. I gotovo 95 odsto umjetnina kupe Kinezi, kaže Hanštajn za njemački državni radio “Dojče vele”.

Sve više agenata dolazi u Evropu. Bogati Kinezi nemaju vremena ili ne žele da se pokažu u javnosti.
„Kina ima veliku kulturu. Ona je jedna od najstarijih, najčudesnijih kulturnih nacija na planeti. U Maovo vrijeme uništeno je mnogo toga, ali je mnogo toga i ranije iznijeto iz zemlje. Sada Kinezi imaju mnogo novca, dolaze u Evropu i kupuju te umjetnine. Oni znaju da su umjetnička djela koja ovde nalaze, napustila Kinu prije 100-200 godina. To što se ona nalaze u Evropi, dokaz da su originali. U samoj Kini se danas takva umjetnost veoma vešto falsifikuje. Ali kada nešto kupe u Evropi, onda imaju garanciju”, kaže Hanštajn.

Sve više agenata dolazi u Evropu. Bogati Kinezi nemaju vremena ili ne žele da se pokažu u javnosti.

Oni zato šalju svoje agente na aukcije u Parizu, Londonu ili Kelnu. Zato je i ovdje sve teže jeftino kupiti kineske umetnine, objašnjava jedan od agenata, gospodin Meng, koji je posebno radi aukcije došao iz Pekinga u Keln.

„Trenutna ekonomska situacija u Kini je nestabilna. Juan je samo bezvrijedan papir. Sve više bogatih novac investira u antički porcelan i slike. Za njih umjetnička djela nisu samo objekti već i svojevrsno osiguranje, kao neka nova valuta”, ističe on.

Gospodin Meng će sa sobom, kao ručni prtljag, odneti bar jednu vazu od 70.000 eura. Uskoro će se ona, nakon 200 godina u tuđini, ponovo vratiti kući - u Peking.