Pola vijeka od smrti Karla Gustava Junga
Zadirao je u mnoge oblasti tako da je čak odbacio mogućnost posjete vanzemaljaca, tumačeći pojavu letećih tanjira kao posebno stanje ljudskog duha.
Navršava se tačno pola vijeka od smrti švajcarskog psihijatra Karla Gustava Junga, tvorca analitičke psihologije i jednog od najoriginalnijih mislilaca 20. vijeka.
Jung je rođen u Kesvilu u Švajcarskoj 26. juna 1875. godine u porodici protestanstog sveštenika.
Kao mladić počinje da se zanima za filozofiju i teologiju. Završava medicinu 1902. u Bazelu i opredjeljuje se za specijalizaciju psihijatrije.
Već u 25. godini postao je asistent svjetski poznatog psihijatra Eugena Blojlera, na njegovoj klinici za mentalne bolesti Burghelcli u Cirihu.
Rad sa njim značajno će uticati na Jungovu spoznaju kompleksnosti čovjekovog svjesnog i nesvjesnog.
U 27. godini je doktorirao a u 30. postaje docent Ciriškog univerziteta.
Ženi se 1903. godine Emom Raušenbah sa kojom je imao petoro djece i koja mu je bila saradnica do kraja života.
Godine 1907. upoznaje Sigmunda Frojda. Njihov prvi susret protekao je u razgovoru koji je trajao punih 13 sati.
Frojd se nadao da će u mladom Jungu naći svog idealnog nasljednika, što se nije desilo, jer mu je učenik okrenuo leđa već 1912. ne mogavši da prihvati njegovu tezu da je korijen svake neuroze u seksualnosti.
Jung ubrzo počinje sa pionirskim istraživanjima na polju analitičke psihologije, pokušavajući da razriješi nedoumice Frojdove pshonalize.
Prema tvrdnjama Junga, čovjek je kompleksno biće seksualno i religijsko, nagonsko i duhovno, svjesno i nesvjesno, racionalno i iracionalno.
Ličnost je određena prošlim zbivanjima, kao i planiranjem budućnosti.
Ona se razvija tokom čitavog života, ali je Jung posebnu pažnju posvetio duhovnom razvoju u drugoj polovini života.
Za njega libido ne predstavlja samo seksualnu, već cjelokupnu psihičku, pa čak i životnu energiju.
Jung je na osnovu orijentacije libida zasnovao tipologiju ličnosti u kojoj se razlikuju dva osnovna tipa: ekstrovertni i introvertni.
Bavio se i arhetipovima kao i kolektivno nesvjesnim (sveljudsko iskustvo koje se prenosi sa koljena na koljena).
Osmislio je i formulisao nove tehnike psihoterapije koje imaju za cilj vraćanje čovjeka njegovom vlastitom neponovljivom mitu, odnosno mjestu pod skrivenim suncem kolektivnog nesvjesnog, mjestu koje je ljudskom biću dostupno u snovima i mašti.
Junga su njegovi kritičari često etiketirali kao prikrivenog vjerskog dogmatika i alhemičara čije se tvrdnje ne mogu dokazati.
Njegovo djelo je, međutim, snažano uticalo ne samo na psihijatriju i psihoterapiju, već i na književnost i religiju.
Zadirao je u mnoge oblasti tako da je čak odbacio mogućnost posjete vanzemaljaca, tumačeći pojavu letećih tanjira kao posebno stanje ljudskog duha.
Bio je veoma posvećen mason, a bavio se alhemijom.
Na ulazu u njegovu kuću, a potom na njegovom grobu ispisana je latinska izraka: "Prizvan ili neprizvani, Bog je uvek tu".
Jungova značajna djela su "Psihologija nesvjesnog" (1912, u ponovljenom izdanju Simboli transformacije), "Psihološki tipovi" (1921), "Psihologija i religija" (1938), "Uspomene, snovi i razmišljanja" (1962).
Umro je 6. juna 1961. u Kišhnetu.
Galerija
( Tanjug )