Javno prozovi ako ti je dosadio posao (ili život)
Poslednji primjeri Nenada Čobeljića i Envera Dacića pokazuju kako se zbog javne prozivke može ostati bez posla, ili čak strahovati za glavu.
Predsjednik vojnog sindikata Nenad Čobeljić samo je jedan u nizu zaposlenih u državnoj upravi koji je zbog javne prozivke o korupciji ostao bez posla.
Rožajca Envera Dacića, koji se prije tri dana sa porodicom izgubio bez traga, u toj bici muči još veći problem - kako da sačuva glavu na ramenima.
To su samo najnoviji primjeri kako u Crnoj Gori prolaze insajderi ili “zviždači”, koji upozoravaju na kriminal i korupciju u svojim redovima.
Njihova zakonska zaštita, na koju se čeka godinama, trebalo bi, opet u izmijenjenoj varijanti, da bude gotova do septembra jer je jedan od sedam uslova za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji.
U slučajevima, među kojima su Dacićev i Čobeljićev najsvježiji, scenario je već godinama isti: najprije se prijeti disciplinskim postupcima, krivičnim prijavama a zatim oni koji progovore o zloupotrebama zaista ostanu bez posla ”zbog neispunjavanja radnih obaveza, zloupotrebe službenog položaja, viška zaposlenih...” Nikada zbog toga što su imenom i prezimenom prozvali korumpirane šefove, kolege...
Jedna od Čobeljićevih izjava bila je da su rukovodstvo i članovi Sindikalne organizacije Vojske Crne Gore (SOVCG) izloženi neviđenim pritiscima, ucjenama, prijetnjama i progonu.
Čobeljić je javno progovorio o malverzacijama u vojsci prilikom raspodjele stanova i završio pred vojnodisciplinskim vijećem koje bi moglo da mu presudi jer ”nije poštovao hijerarhiju kada se odlučio da da izjavu medijima o tim problemima”.
Opširnije u štampanom izdanju
( Ekipa \"Vijesti\" )