LJUDSKA PRAVA
Protivurječnosti multikulturalizma
U Evropi nije propao samo zvanični multikulturalizam, nego i multikulturalizam koji prihvataju veliki djelovi evropskog građanskog društva. Švedska, jedna od najliberalnijih zemalja u svijetu, ali u kojoj je nedavno zabilježen porast ekstremizma, primjer je za to
Multikulturalizam pod državnim pokroviteljstvom je propao. Takva objava britanskog premijera Dejvida Kamerona, odmah nakon što su se na sličan način multikulturalizma odrekli i njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nikola Sarkozi, ukazuje da je okrenuta stranica u evropskom društvu. Ali da li je?
Kameron u napadu na multikulturalizam nije birao riječi.
„Iskreno“, kazao je, „potrebno nam je mnogo manje pasivne tolerancije iz posljednjih godina, a mnogo više aktivnog, mišićavog liberalizama“.
On nije kritikovao etnički i kulturni pluralizam, već ideju „državnog multikulturalizma“, koji različite moralne standarde primjenjuje na različite društvene grupe. U budućnosti će, kazao je Kameron, muslimanske grupe koje, na primjer, ne garantuju ženska prava, brane slobodu izražavanja ili promovišu integracije, izgubiti sva vladina sredstva.
Međutim, u Evropi nije propao samo zvanični multikulturalizam, nego i multikulturalizam koji prihvataju veliki djelovi evropskog građanskog društva. Švedska, jedna od najliberalnijih zemalja u svijetu, ali u kojoj je nedavno zabilježen porast ekstremizma, primjer je za to.
Švedska je dugo poznata po svom liberalnom stilu života. Šveđani su prevladavajuće sekularni i indiferentni prema Švedskoj crkvi. Homoseksualci od 1995. mogu da registruju svoje građanske veze, i sklapaju brakove od 2009. godine, a ova država je jedna od najradikalnijih u svom shvatanju ženskih prava – što može posvjedočiti i osnivač Vikiliksa Džulijan Asanž.
Štoviše, švedska dalekosežna sloboda izražavanja je jedan od razloga zašto je Asanž tamo smjestio servere Vikiliksa.
Ali sloboda izražavanja u Švedskoj je bila, takođe, jedan od motiva iza užasnog samoubilačkog napada u Stokholmu, u decembru prošle godine. Sudeći prema oporuci koju je za sobom ostavio napadač, Šveđanin Tajmur Abdulvahab, kupci u centru Štokholma su uoči Božića stradali u odmazdi zbog „podrške Šveđana“ Lars Vilksu, umjetniku koji je izazvao bijes u zemlji sa karikaturama proroka Muhameda kao psa.
Vilks je tvrdio da je njegov rad provokacija sa ciljem razotkrivanja selektivnog liberalizma unutar švedskog intelektualnog establišmenta – to je multikulturalizam, neko bi rekao.
Samoubilački bombaški napad u Stokholmu nije prvi čin nasilja povezan s Vilksom. Dvojica mladića su nedavno osuđena na zatvorsku kaznu jer su pokušali da podmetnu požar u domu umjetnika.
Tokom predavanja na Univerzitetu Upsala prošlog ljeta, rulja je napala Vilksa, profesora istorije umjetnosti, uzvikujući „Alah je najveći“.
Tada 64-ogodišnji umjetnik zadobio par udaraca u glavu, ali je izbjegao teže povrede zahvaljujući jakoj policijskoj zaštiti.
Nijesu zapanjujući samo nasilje i prijetnje Vilksu – svako ko sumnja u odlučnost islamističkih ekstremista u Švedskoj trebalo bi da na Jutjubu pogleda snimak sa tog predavanja – već takođe i reakcije inače radikalno sekularnog švedskog establišmenta.
Jedan broj uticajnih švedskih intelektualaca i političara su najoštrije kritikovali Vilksa, a ne one koji pozivaju na cenzuru i čak podstiču nasilje.
Svega nekoliko dnevnih listova u zemlji i političkih magazina objavili su Vilksove karikature. Kao i ubijenog holandskog filmskog režisera Tea Van Goga i britanskog romanopisca Salmana Rudždija prije njega, Vilksa kritikuju liberali i ljevica zbog toga što je svojim umjetničkim djelima izazvao nerede.
U tom pogledu, može se smatrati da je Vilks svojim radom uspio da razotkrije dvostruke moralne standarde – bez obzira što neko misli o samim karikaturama.
U Švedskoj, kao i u slično liberalnim Holandiji i Danskoj, pristalice desnice su profitirale od neuspjeha liberala da se zauzmu za vrijednosti koje proklamuju. Švedske demokrate (SD), partija koja ima korjene u pokretu nadmoći-bijelaca, su u septembru 2010 prvi put ušle su u parlament sa podrškom 5.7% švedskog biračkog tijela.
Švedske demokrate su težile da se pozicioniraju kao jedini branitelji homoseksualaca i Jevreja suočenih sa netolerancijom koju je izazvala velika muslimanska emigracija u posljednje dvije decenije. Šveđani koji su udaljeni od prvobitne platforme SD-a su sada očigledno voljni da ih zastupa partija koja je, do nedavno, bila prepuna neonacista.
Stoga, manjak „mišićavog liberalizma“ u jednoj od najliberalnijih zemalja utro je put i islamistima i ultra-desničarskim populistima. Vodeći evropski političari su progovorili, a sada je vrijeme da evropsko građansko društvo – njeni dnevni listovi, kritičari, kustosi, akademici i izdavači - objave propast multikulturalizma i pokažu malo hrabrosti u odbrani vrijednosti za koje tvrde da personifikuju.
Copyright: Project Syndicate 1995–2011
( Paulina Nojding )