PISMA UREDNIKU
Zaboravljeno jato, ali i zlato
Negdje smo kao ljudi pogriješili. Umjesto da širimo i jačamo krila tom mladom jatu ‘’Galebova’’ , da ih učimo što dužem i visočijem ‘’letu’’, mi smo ih ovaj put zaboravili
Na prošlonedjeljnoj sportskoj fešti u Herceg Novom, po kriterijumima i izboru Aktiva sportskih novinara, a uz podršku lokalne uprave, nadležnog sekretarijata i njenih čelnika nagrađeni su zaslužni sportisti Herceg Novog za rezultate postignute u 2017. godini.
Bilo je nagrada i za životno djelo postignuto na sportskom polju i sve u svemu jedan prelijep program koji afirmiše i nagrađuje onaj segment društvenog djelovanja koji vole i mladi i stari.
Ipak u čitavoj predstavi, koju je ne znam ko već pripremao, sa najboljom namjerom, što se dalo zaključiti, post festum, kada su se utisci slegli, jedan mali sportski kolektiv uprotiv svojim rezltatima u 2017. zaboravljen, ispušten iz monitoringa onih koji su zaduženi za sistematičnost u pravljenju baza podataka sportskih rezultata i predlaganja za nagrađivanje po osnovu tih rezultata. Neću dalje o ovome elaborirati, već osjećam potrebu da se ovim obratim direktno svim članovima ovog malenog, ali uzornog sportskog kolektiva.
Izborili su se za svoje pravo da se bave sportom, uz iskrenu podršku i bezgraničnu roditeljsku ljubav, kao i kvalifikovan nadzor svojih sportskih učitelja. Postali su najmlađi sportski predstavnici svoga grada, a u skladu sa nivoom i zrelošću, na izvjestan način i klubski predstavnici svoje države, jer su u sezoni takmičenja 2016/2017, pod okriljem KSCG i takmičenja koje je taj savez organizovao, postali prvaci Crne Gore. Upitno je samo da li su ostvarili sva svoja prava navedena u ‘’Povelji prava mladih sportista’’.
Za neka od njih su se grčevito izborili sopstvenim snagama. Eto, recimo, da se sportom bave kao djeca, a ne kao odrasli. Da imaju podjednake šanse u borbi za uspjeh. Jedino još nisu uspjeli, ali samo u gradu u kojem su rođeni u kojem žive i u kojem se bave košarkom, u gradu koji predstavljaju u sportskim takmičenjima u jednoj stvari. Da se izbore za pravo da se prema njima postupa sa poštovanjem i dostojanstvom.
Oni bi prema takvom slijedu stvari, trebali da nose ime KK’’ Zaboravljeni’’ iz Herceg Novog. Oni koji su odgojeni i vaspitani tako, da se prema svakom, pa i prema svojim sportskim protivnicima odnose sa poštovanjem. Oni koji su tako maleni, a već imaju manire da u svojim pobjedama drugoga štite i čuvaju od sportskog poniženja. Oni koji znaju da se raduju sa mjerom, kada postignu sportski uspjeh, a ima li većeg uspjeha od onog, kada na početku svoga sportskog života, takmičeći se kao najmlađa kategorija u sportu o kojem mnogi sanjaju, postigneš uspjeh. Oni su postali najbolji u svojoj državi.
Negdje smo kao ljudi pogriješili. Umjesto da širimo i jačamo krila tom mladom jatu ‘’Galebova’’ , da ih učimo što dužem i visočijem ‘’letu’’, mi smo ih ovaj put zaboravili.
Sasvim je prirodno, sportski i dječački očekivati, da tvoj rezultat bude zapažen i od onih koji po službenoj dužnosti i treba da te zapaze. Tada bi krug trebao da se zatvori i da sve bude osmišljeno. Očekuješ kao mladi sportista, da tvoje vještine i rezultati budu javno pohvaljeni i istaknuti na vidno mjesto, kada se ukaže prigodna prilika za to. To je u takvim prigodnim prilikama i obaveza u našoj zajednici, ali i nadležnih u lokalnim upravama. Sramota je teška riječ, ali je sramota i jedina riječ, koja ovdje pristaje.
Nevjerovatno je da ‘’prvi među jednakima’’ u našem gradu nije čuo za vas i vaš uspjeh. Sramota je i za načelnika nadležnog sekretarijata, da nije ‘’prvog među jednakima’’ informisao o vašem uspjehu, a mnogo je razloga zbog kojih je to trebalo uraditi. Pedagoški je opravdano. Motivaciono je opravdano. Uz to vaši roditelji uz sav napor i trud koji ulažu, kako bi od vas napravili uzorne i dobre ljude, uredno plaćaju porez., a vi ste na pomenutoj svečanosti bili zaboravljeni. Stoga se sa ovo nekoliko rečenica, koje je vjerovatno navijačko srce napisalo, javljam kao vjerni poštovalac onoga što ste za sve ove godine vašeg postojanja vrijednim sportskim radom postigli.
Čestitam vam, “Galebovi”, u ime svih onih koji su htjeli da vam čestitaju, a nisu mogli. Čestitam vam i u ime onih koji su vas zaboravili. Da ste rođeni u neko drugo vrijeme, vjerovatno bi imali zajedničku sliku sa predsjednikom svoje opštine i bio bi vam upriličen dostojan prijem. Budite i u buduće onakvi kakve vas poznajem. Dobronamjerni, nasmijani, plemeniti, zdravi i razigrani, jer tako ste zapamćeni i u drugim gradovima, naše države i regiona. Tako vas tamo pamte, a uz to i poštuju, vaši sportski prijatelji sa kojima se takmičite. Vaša sportska zalaganja će siguran sam donijeti i vaše nove sportske uspjehe. Eto neka ove riječi, osim vama budu posvećene i svima onima koji su na ovaj način zaboravljeni, jer nije lako bilo uspjeti, ali je mnogo teže biti zaboravljen.
Vaš vjerni navijač, Momir Mićunović
( Momir Mićunović )