Narkomani i dileri društvenih mreža

Upozoravali su nas. Kapitalista i osnivač Netscape-a Mark Andrisen napisao je 2011. veoma čitani esej pod nazivom “Zašto softver jede svijet”. Ali, Andrisena nismo shvatili ozbiljno; pomislili smo da je to tek metafora. Sada se suočavamo sa problemom spasavanja svijeta iz čeljusti monopola internet-platformi.

Nekada sam bio tehnološki optimista. Tokom 35 godina karijere, ulažući u najbolje i najpametnije u Slikonskoj dolini, posrećilo mi se da budem dio personalnog kompjutera, mobilne veze, Interneta i društvenih mreža. Među glavnim momentima moje karijere bile su rane investicije u Google i Amazon, a bio sam i mentor osnivača Facebook-a Marka Zakerberga. Svaki novi talas tehnologije uvećavao je produktivnost i pristup znanju. Svaka nova platforma bila je jednostavnija i lakša za korišćenje. Tehnologija je radila za globalizaciju i ekonomski rast. Tokom decenija to je svijet činilo boljim. Pretpostavljali smo da će tako biti uvijek.

A onda je došla 2016, godina kada je Internet pokazao svoje mračne strane. Jedna se odnosi na pojedinačne korisnike. Smartfoni s mobilnom infrastrukturom LTE stvorili su prvu platformu za isporuku sadržaja koja je bila dostupna u svakoj sekundi, promijenivši tako tehnološku industriju i život milijardi korisnika. Bez obzira na to što u većini zemalja praktično nema kontroli i nadzora, kompanije poput FB-a, Google-a, Amazona, Alibabe i Tencenta koristile su metode karakteristične za propagandu i hazardne igre u kazinima, kao što su stalna obavještenja i razne nagrade koje doprinose psihološkoj zavisnosti.

Druga mračna strana je geopolitička. U SAD, Zapadnoj Evropi i Aziji internet-platforme, posebno Facebook, omogućavaju uticajnim pojedincima da naprave štetu bespomoćnim ljudima u politici, spoljnoj politici i trgovini. Izbori u Evropi i SAD ne jednom su pokazali da automatizovane društvene mreže mogu biti iskorišćene za podrivanje demokratije.

Referendum za Bregzit i predsjednički izbori u SAD 2016. godine takođe su pokazali da FB pruža značajnu prednost negativnim objavama u odnosu na pozitivne. Autoritarne vlade mogu koristiti FB da bi povećale društvenu podršku represivnoj politici, kako se to sada može desiti u Mjanmaru, Kambodži, na Filipinima i drugim mjestima. U nekim slučajevima FB zapravo pruža podršku takvim vladama, isto kao i svim velikim klijentima.

Uvjeren sam da osnivači FB-a, Google-a i drugih velikih intenet-platformi nisu imali namjeru da naprave štetu kada su stvorili svoje biznis-modele. Bili su mladi preduzimači željni uspjeha. Dugo godina stvarali su ogromnu publiku, reorganiziujući onlajn svijet oko niza aplikacija koje su bile sve više personalizovane i lake za korišćenje nego prethodne. Oni nisu pokušavali da unovče svoje napore sve dok se korisnici nisu “zakačili”. Forme reklamnih biznis-modela koje su oni zabrali bile su oslonjene na personalizaciju što je oglašivačima dalo mogućnost da ciljano šalju svoje objave sa do tada neviđenom preciznošću.

Ali onda su došli smartfoni koji su transformisali sve medije i efikasno omogućili FB-u, Google-u i drugima da upravljaju protokom informacija ka korisnicima. Filteri koji korisniscima omogućavaju “ono što oni žele” imaju efekat polarizacije stanovništva i podrivaju legitimnost osnovnih demokratskih institucija (u prvom redu slobodne štampe). A automatizacija, koja je internet-platforme učinila toliko profitabilnim, u čitavom ih je svijetu učinila vrlo osjetljivim na manipulacije od strane destruktivnih igrača, a ne samo autoritarnih vlada, neprijatelja demokratije.

Kako nas je upozorio Andrisen, te kompanije, sa svojim globalnim ambicijama i bogatstvom, gutaju svjetsku ekonomiju. Kako vrijeme teče oni prihvataju verziju korporativne filozofije Facebook-a - "Kreći se brzo. 'Razbijaj' stvari" - ne uzimajući pritom u obzir uticaj na ljude, institucije i demokratiju. Značajan broj građana u razvijenom svijetu boravi u filtriranim mjehurima koje su stvorile ove platforme - digitalna lažna realnost u kojoj postojeća ubjeđenja postaju još čvršća i ekstremnija.

U SAD je otprilike jedna trećina odraslih postala neprijemčiva za nove ideje, uključujući i očigledne činjenice. Takvim je ljudima lako manipulisati - koncepcija koju bivši dizajner Google-a Tristan Haris naziva “hakovanje mozga”.

Zapadne demokratije nisu spremne da se bore s tom prijetnjom. U SAD nema efikasne normativne baze internet-platforme, a nema ni političke volje da se ona napravi. Evropska unija ima i normativnu bazu i neophodnu političku volju, ali ni jedno ni drugo ne odgovaraju problemu koji treba riješiti. Nedavna sudska odluka u EU povodom Google-a - rekordna kazna od 2,7 milijardi USD za antikonkurentno ponašanje - bila je dobro osmišljena, ali je bila premala. Google se žalio, a njegovi investitori su slegli ramenima. To može biti dobar početak, ali je očito nedovoljno.

Nalazimo se u kritičnoj fazi. Osviješćenost o rizicima koje stvaraju internet-platforme klija u nevelikoj grupi ljudi, ali komfor koju njihovi proizvodi nude i psihološka zavisnost od njih je takva da će za promjene od strane korisnika možda biti potrebna cijela generacija, kao što je to bio slučaj sa pušenjem. Svijest o korozivnom efektu monopola interne-platformi na konkurenciju i inovacije u Evropi je veća nego u SAD, ali još niko nema efikasan način regulacije. Svijest da se platformom može manipulisati u cilju podrivanja demokratije takođe raste, ali zapadne vlade još nisu osmislile zaštitu od toga.

Problemi vezani s monopolima intenet-platformi, pored antimonopolskih zakonskih propisa, zahtijevaju i nove pristupe. Obavezni smo da priznamo i riješimo te probleme kao prijetnju javnom zdravlju. Jedna od mogućnosti, a odnosi se na društvene mreže podjednako, kao prema alkoholu ili duvanu, jeste edukacija i regulacija.

Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu prijetnja monopola internet-platformi morala je biti u centru pažnje. Radi uspostavljanja ravnoteže našeg života i nade u našu politiku, treba srušiti rušitelje.

Autor je je suosnivač Elevation Partners i jedan od prvih investitora Facebook-a, Google-a i Amazona Copyright: Project Syndicate, 2018.

( Roger McNamee )