Dramatična i lična, porodična i politička pripovijest

Izdavačka kuća ARTO objavila knjigu Slavka Ćuruvije „Ibeovac. Ja, Vlado Dapčević“

2494 pregleda0 komentar(a)
Naslovnica knjige, Foto: Arto

Podgorička izdavačka kuća ARTO objavila je knjigu Slavka Ćuruvije „Ibeovac. Ja, Vlado Dapčević“, životnu i političku ispovijest crnogorskog revolucionara i najpoznatijeg jugoslovenskog golootočanina, Vlada Dapčevića.

Riječ je o obimnom intervjuu Vlada Dapčevića, s kojim je krajem osamdesetih godina razgovarao srpski novinar i urednik Slavko Ćuruvija i zahvaljujući kojem se široj javnosti prvi put predočila neobična, dramatična i tragična Dapčevićeva podjednako lična, porodična i politička pripovijest.

Kroz ovu (auto)biografsku storiju o čovjeku koji je ukupno 48 godina proveo u zatvoru, u ratu i izbjeglištvu, direktno su tretirani neki od najvažnijih događaja jugoslovenske i crnogorske istorije uoči i nakon Drugog svjetskog rata čiji je bio protagonista, kao što su komunističke političke pobune 30-ih godina, Trinaestojulski ustanak i antifašistička revolucija, progon takozvanih staljinista, Goli otok i politička borba ibeovaca u egzilu. Istovremeno, Dapčević tumači mnoge crnogorske, jugoslovenske i svjetske istorijske ličnosti, kao što su Milovan Đilas, Ivan Milutinović, Blažo Jovanović, Jovo Kapičić, Petko Miletić, Tito, Kardelj, Staljin, Hruščov, Enver Hodža...

U pogovoru prvom i do sada jedinom izdanju Ćuruvijine knjige iz 1990. godine, Slavoljub Đukić, srpski novinar i pisac, naveo je da knjiga „Ibeovac. Ja, Vlado Dapčević“ spada među najčudnije koje je ikada pročitao, te da „čovek ne može da poveruje da u današnjem svetu postoji takav ljudski i politički raritet kakav je Vlado Dapčević“.

O sopstvenoj sudbini koju je obilježilo bespoštedno samožrtvovanje za jednu političku ideju, Vlado Dapčević (1917-2001) lakonski je zaključio: „Da bi se razumjela sva ta moja djelatnost i, kako će možda nekom izgledati, nevjerovatna i glupa tvrdoglavost, to neprekidno suprotstavljanje svima i svakome - neko će možda i pomisliti da sam ja bio neka vrsta luđaka ili slično - želim na kraju da kažem da su moji postupci, ipak, bili racionalni i da su se uvijek zasnivali na mojim idejnim i političkim ubjeđenjima. Čitavog života sam se trudio da ostanem dosljedan onome u šta sam uvjeren, bez obzira na posljedice po mene“.